Desetak dosad donesenih zakona o televiziji, nisu omogućili reformu javnih elektronskih medija, njihov balans i razvoj, jer su se uvijek pripremali s nakanom da se osigura neposedna politička kontrola nad institucijom državne televizije, nadasve njenim informativnim programom.
U posljednje vrijeme postalo je nemoguće ostvariti izravnu transmisiju u najgledanije emisije njenog informativnog programa, budući da je javna televizija, primjenom naprednijeg zakonodavstva i zahvaljujući povoljnijoj društvenoj klimi, stekla veći stupanj institucionalne autonomije.
Političke centrale morale su stoga odustati od ambicije da ideološki kontroliraju program, a kako su ideologije također u krizi, dostaje im propagandni servis njihovih tekućih političkih aktivnosti, za ostvarenje glavnoga cilja - konsolidaciju vlasti. Po sadašnjem zakonu i po logici stvari, vlast će uvijek ostvarivati dominantan, makar i posredan utjecaj na državnu insituciju kao što je javna televizija.
Budući da ne može precizno usmjeravati njen editorial, političke centrale zadovoljit će se time da ga neutraliziraju, odnosno podvrgnu načelu "ekvidistancije" u obradi svakog aktualnog povoda. Neutralizirana, pomalo i depolitizirana, javna televizija postat će dio tranzicijskog problema gubitka kulturnog i nacionalnog identiteta, što se očituje u svim sferama. Nakon razdoblja totalitarizma i diktature, društvene su institucije u krizi. To se očituje u političkom i stranačkom životu, lokalnim zajednicama, globalnim društvenim institucijama poput školstva i znanosti, u izdavaštvu, novinstvu i - na televiziji.
Kao i u svakom javnom sektoru, kriza izaziva gubitak orijentacije sudionika društvenog procesa, dovodi do pada profesionalih standarda, te uzrokuje razgradnju i deregulaciju. Regulacija javnog sektora društva vrhunska je disciplina koja u demoikraciji zahtijeva sofisticirane političke tehnike. Pravi kriterij demokratske zrelosti nekoga društva jest sposobnost regulacije javnih poslova, kao što su obrana, pravosuđe, održanje javnog reda te uspostava i nadzor nad infrastrukturom javnog informiranja.
Predlažemo da se funkcioniranje javne televizije i cijelog sektora elektronskih medija pod koncesijskim režimom u Hrvatskoj sad po prvi put podvrgne iscrpnoj i svestranoj analizi, te zatim regulira uz veće sudjelovanje stručnjaka i medijskih profesionalaca, zatim u raspravu o tome uvuku najširi krugovi javnosti te naposlijetku osigura politički i parlamentarni konsenzus oko temeljnih ciljeva takva preustroja.
Sadašnju situaciju elektronskih medija u zemlji obilježavaju:
- kvazimonopol državne kuće (HRT) na nacionalnoj sceni i na medijskom tržištu u Hrvatskoj,
- potpuna marginalizacija regionalnih i lokalnih elektronskih medija,
- izostanak učinkovite kontrole koncesijskog djelovanja elektronskih medija na svim razinama, nadasve onih privatnih, na nacionalnoj i lokalnoj koncesijskoj razini
- netransparentnost poslovanja javne televizije i nekontrolirana komercijalizacija njenog programa.
Usprkos monopolskom položaju na tržištu i neograničenoj komercijalizaciji, državna kuća za radio i televizijsku difuziju, našla u nezavidnom ekonomskom položaju zbog prevelikog broja zaposlenih, nepronične strukture i nemogućnosti upravljanja te neracionalnog trošenja javnog novca, pa bi ubrzo mogla propasti usljed konkurencije novih, modernih medija odnosno alternativnih distrubutivnih kanala (digitalna tv, cable tv, broadband internet). Budući da jedino javna, subvencionirana televizija omogućuje proizvodnju programa od nacionalnog interesa, takav je trend opasan, a njegove posljedice neprihvatljive.
Javni je interes da se javna televizija kroz reformu učini jačom, da se javnim sredstvima osigura produkcija kvalitetnog programa (informativni, kulturni, dokumentarni, dramski, obrazovni, glazbeni), da se scena elektronskih medija pluralizira uključivanjem privatnih produkcija koje će se transparentno natjecati na javnim natječajima, kao što je slučaj, primjerice, s produkcijom igranog filma, zatim da se televizija regionalizira, a konkurencija s privatnim komercijalnim tv-kućama učini ravnopravnom, zasnovanom na kvalitetu, uz javnu kontrolu koncesijskog djelovanja jednih i drugih, što izlazi iz domene Zakona o HRT, pa valja napomenuti da je osim reformskih zahvata na ovom legislativnom području, istodobno potrebno preurediti ostale povezane akate, nadasve Zakon o elektronskim medijima, kao i Zakon o medijima. Također, mnoga od ovih načela valja primjeniti u reformi nacionalnog javnog radija, koji je s televizijom institucionalno povezan, a nalazi se u još većoj krizi.
U ovom Bančevu odboru koji će problem razmatrati, a onda raditi na prijedlogu rješenja, htjeli bismo okupiti najvažnije sveučilišne istraživače koji se bave zakonodavnim ustrojem javne televizije, kao i stručnjake koji su sudjelovali u pisanju knjige o stanju javne televizije u europskim tranzicijskim zemljama za Institut Otvoreno društvo, pa istaknute novinare i televizijske urednike is sastava udruge Autora u medijima ČLANAK 10, koji imaju iskustva u toj sferi. U potonju političku raspravu treba uključiti i ljude koji u najvećim hrvatskim parlamentarnim strankama prate područje medija. Odbor će sastaviti zastupnik prof. Banac, on će voditi rad Odbora i naposljetku svoj prijedlog Zakona uputiti Parlamentu.
Osim na sastancima u Zagrebu, te kroz razmjenu pismenih prijedloga i studija, Odbor će djelovati i organiziranjem tribina u većim hrvatskim gradovima, kako bi ta rasprava poprimila što veće značenje, te uključila mišljenja iz čitave zemlje, pogotovo stoga što je metropolizacija koja je u Hrvatskoj provedene u zadnjih petnaest godina, strahovito pogodila hrvatske regije, i jedno policentrično društvo podvrglo disfunkcionalnoj centralizaciji.
Kao promatrače, Odbor će uključiti relevantne međunarodne organizacije, te zatražiti stručnu i financijsku pomoć institucija (zaklada) koje promiču rad na širenju slobode medija. Sastavili smo i plan aktivnosti, podijelivši ih na tri faze:
a) Prvo, po osnutku Odbora prezentirat ćemo plan za cjelovit pregled (Review) svih postojećih istraživanja, dokumenata i legislacije o radiodifuziju u Hrvatskoj. Također, solicirat ćemo određen broj autorskih priloga i izviješća ljudi upućenih u političke, pravne, financijske i medijske prilike na pojedinim segmentima iz toga područja. Da bismo stekli usporednu sliku o istovrsnim aktivnostima u regiji i okviru koji uspostavljaju ustanove Europske zajednice, u Dubrovniku ćemo organizirati međunarodnu konferenciju o legislaciji u javnoj televiziji (o toj najakni izvijestili smo relevantna tijela Instituta Otvoreno društvo na budimpeštanskoj konferenciji posvećenoj problemima javne televizije u svijetu).
b) Rezultat treba biti White Paper o javnoj televiziji u Hrvatskoj, o kojemu bi trebalo provesti široku diskusiju uključujući javnost, raznovrsne asocijacije i nevladine udruge u najvažnijim hrvatska regionalna središtima.
c) Treće sastavit ćemo koncept, odnosno Memorandum o ciljevima i sredstvima u reformi javne radiodifuzije u Hrvatskoj. Taj koncept treba podvrgnuti političkom testu rasprave u ovom Odboru, za koji moramo osigurati zastupljenost predstavnika glavnih političkih blokova. Naš je cilj da do sljedećih parlamentarnih izbora uspostavimo konsenzus o ciljevima i sredstvima reforme javnih elektronskih medija u Hrvatskoj, kao demokratski standard, koji će sve stranke koje reflektiraju na osvajanje vlasti, prihvatiti kao svoj politički program za naredno razdoblje. Stoga ćemo opće zaključke Memoranduma pretočiti u prijedlog, na temelju kojega će profesor Banac moći sastaviti svoj prijedlog Zakona o televiziji, pa ga uputiti u zakonodavnu proceduru prije isteka mandata ovog saziva saborskog zastupništva.