Istra gubi 6000 hektara zemlje zbog golfa

Prva javna rasprava o novom zakonu o poljoprivrednom zemljištu, održana u četvrtak u Ministarstvu poljoprivrede, uz nazočnost oko 300 predstavnika raznih farmerskih udruga, donijela je kritičke osvrte na predložena rješenja. Najizravnije primjedbe dao je Milan Antolović, pročelnik za poljoprivredu u Istarskoj županiji, naglašavajući kako su svi detalji koje iznosi zapravo stavovi članova povjerenstva, autora zakona, a koji nisu ušli u nacrt zakona. Prenamjenu poljoprivrednog u građevno zemljište novi zakon sankcionira, investitor je dužan platiti tržišnu razliku cijena, osim kada se na poljoprivrednom zemljištu grade igrališta za golf. Sama Istarska županija planira 23 terena za golf što je gubitak gotovo 6000 hektara poljoprivrednog zemljišta, upozorio je Antolović ističući kako iza tih investicija mahom stoji strani kapital, a istodobno tražimo odgodu prodaje oranica strancima. Jesu li golf-investitori svete krave, dvojio je tražeći da ako se dopusti prenamjena, neka plate tržišnu cijenu. Zakon mora imati jedinstven model za početnu cijenu po hektaru za zakup, prodaju ili koncesiju na cjelovitu državnom prostoru, smatra Antolović i podsjeća kako oranice u slavonskim županijama danas imaju daleko nižu cijenu u odnosu na priobalje gdje se događa prava eksplozija. Vjerojatno iz špekulantskih razloga i nade da će biti dopuštena prenamjena, ocjena je Antolovića koji predlaže i jasnije definiranje uloge i obveza buduće Agencije za zemljište. Mato Mlinarić, predsjednik Nezavisnih hrvatskih seljaka, zamjerio je Ministarstvu što je isključilo seljačke udruge iz kreiranja zakona. Ocjenjuje da je država lokalnoj upravi na raspolaganju zemljišta dala prevelike ovlasti. Politika se zrcali u svim sferama hrvatskog života, bit će je i kod zemljišta, iste kriterije na terenu zasigurno neće imati HDZ li SDP, uvjeren je Mlinarić. Zakup poljoprivrednog zemljišta, zbog skupih investicija, treba povezati s radnim vijekom poljoprivrednika, kao i koncesije čiji je rok 50 godina, prijedlog je Željka Ćurića, predsjednika Udruge seljaka općine Lukač. On misli da bi država morala prodati oranice iz svog portfelja jer samo vlasništvo nad zemljom donosi razvojne prednosti kod mnogih proizvodnji. Državni tajnik Krešimir Kuterovac pokušao je uvjeriti sudionike rasprave kako je primarni cilj zakona staviti sve raspoloživo poljoprivredno zemljište u punu funkciju, a manje je bitno hoće li se raditi o zakupu, koncesiji ili prodaji. Upravo zato, naglasio je, uvode se sankcije za neobrađeno i prenamjenu zemljišta te pravo prvokupa oranica od državne Agencije.
Do sada je cijena prenamjene u građevno zemljište iznosila pet posto od vrijednosti, po novom zakonu to je razlika tržišnih cijena koja se namjenski troši za unapređenje zemljišnog fonda", pojasnio je Kuterovac. Organiziranje javne rasprave nakon što je zakon već prošao prvo čitanje u Saboru ostavilo je među sudionicima skupa dvojbu je li riječ o kulisi. Kuterovac pak tvrdi da će za argumentirane prijedloge biti mjesta u zaključnom tekstu zakona. Dodaje da je i prvo saborsko čitanje donijelo nova kvalitetna rješenja, no ne otkriva o čemu je riječ. Na izravan upit hoće li Ustavni sud opet srušiti zakon zbog uvođenja kazni i zadiranja u pravo vlasništva, Kuterovac kratko odgovara da je zemljište ograničeno opće dobro, i ako se može uvesti pravo prvokupa države za umjetnička djela, onda mora i za oranice. Prodaja poljoprivredne tvrtke strancu Što se događa s oranicama ako vlasnik poljoprivredne tvrtke odluči je prodati strancu, zakon ne definira tu problematiku. Kuterovac uzvraća kako je odluka o uvođenju zemljišnog maksimuma od 300 hektara stavljena u zakon upravo za takve opcije, vlasnik bi uz proizvodne ili prerađivačke kapacitete mogao prodati samo 300 hektara, ostalo bi zadržao ili prodao Agenciji. Međutim, ocijenjeno je da bi se morao mijenjati Ustav pa je 300 ha nestalo iz zakona. Tvrdi da osim države i Crkve nitko u vlasništvu nema više od 300 ha.