Novina u strategiji Instituta za razvoj obrazovanja (IRO) za razdoblje od 2008.-2010. jest zaokret u smjeru razvoja, zagovaranja i provedbe javnih politika visokog obrazovanja u Hrvatskoj. IRO će se posebno zalagati za javne politike koje promiču demokratsko upravljanje (dostupnost usluga i informacija za dionike u visokom obrazovanju te zastupljenost dionika u procesima odlučivanja), društvenu uključenost (ravnopravan pristup visokom obrazovanju za pojedince iz svih društvenih skupina), fleksibilnost (prilagođavanje sustava visokog obrazovanja potrebama pojedinaca, društva i tržišta rada) i kvalitetu (promicanje inovacija i izvrsnosti). Strateški plan IRO-a dostupan je na internetskim stranicama. Globalne tendencije u visokom obrazovanju ukazuju na to da pristup visokom obrazovanju uvelike ovisi o socioekonomskom statusu pojedinaca. Visoko obrazovanje dolazi u opasnost da postane privilegij viših društvenih klasa te da pridonosi raslojavanju društva. IRO za rješavanje ove problematike posebno važnim smatra osiguranje socijalne dimenzije u Bolonjskom procesu, što bi trebalo pridonijeti otklanjanju povlaštenog pristupa i općenito unaprijediti poštivanje ljudskih prava u visokom obrazovanju. Empirijska provjera stanja u Hrvatskoj pokazuje da je razina poštivanja ljudskih prava u visokom obrazovanju u Hrvatskoj prilično problematična. Hrvatski sustav visokog obrazovanja u ekspanziji je u smislu rasta broja studenata (između 1991. i 2004. ukupan broj studenata u sustavu povećao se za 82%)*. Iako ekspanzija podrazumijeva povećanje pristupa visokom obrazovanju, ona ustvari ima niz negativnih posljedica na jednakost pristupa i uključenost. Jedna od karakteristika ekspanzije visokog obrazovanja jest da mnoga hrvatska visoka učilišta idu u smjeru komercijalizacije putem uvođenja tržišnih elemenata, tj. školarine. Između 1991. i 2004. dramatično se smanjila praksa besplatnog visokog obrazovanja: broj studenata koji sami (su)financiraju svoj studij porastao je za 814%** u odnosu na 1991. godinu. Problem koji znatno otežava ovu situaciju jest činjenica da u Hrvatskoj ne postoji kvalitetan sustav socijalnih stipendija ni sustav financijske potpore koji bi uzeo u obzir stvarne troškove studija i financijski položaj studenata i njihovih obitelji. Pristup visokom obrazovanju stoga je vrlo ograničen onima koji ne posjeduju značajnije financijske resurse. U kontekstu šireg društvenog značaja visokog obrazovanja, ovo ograničavanje pristupa visokom obrazovanju nije samo primjer kršenja prava ugroženih skupina, već ono samo po sebi stvara nove socijalno isključene pojedince i skupine. Kako bi IRO pridonio rješavanju navedenih problema, prvi strateški cilj IRO-a za razdoblje 2008.-2010. odnosi se na razvijanje i zagovaranje javnih politika visokog obrazovanja koje će odgovarati potrebama društva znanja uz poštivanje prava i potreba pojedinaca. Drugi strateški cilj je unaprijediti sustav visokog obrazovanja u Hrvatskoj te rad i usluge institucija nadležnih za visoko obrazovanje pružajući im potrebnu ekspertizu i tehničku podršku. Naposljetku, treći strateški cilj IRO-a je povećati pristup visokom obrazovanju omogućavanjem ravnopravnog pristupa informacijama i financijskoj potpori za visoko obrazovanje svim zainteresiranima.
* Statistike i podaci navedeni u ovom odlomku preuzeti iz: Zdenko Babić, Teo Matković, Vedran Šošić, Strukturne promjene visokog obrazovanja,
** Ibidem
