Intervju Ive Banca u Glasu Slavonije

O postupanju liječnika i policije u slučaju Mirjane Pukanić, supruge suvlasnika tjednika Nacional Ive Pukanića i drugim skandalima vezanim uz ovu obitelj razgovarali smo s Ivom Bancem, predsjednikom Hrvatskog helsinškog odbora koji se, uz udrugu B.a.B.e., iznimno zauzeo za to da priča Mirjane Pukanić dospije u javnost. Kako na ovo gleda civilizirani svijet i je li vas već netko kontaktirao? Ne tvrdim da se u bilo kojoj zemlji, pa čak i u najrazvijenijim zemljama Europske unije, ne može dogoditi pokušaj slanja normalne osobe u bolnicu za duševne bolesnike. Ali, ono što je manje vjerojatno je da će se nakon otkrivanja pogreške ili prijevare sustav ponašati kao da se ništa nije dogodilo. Pazite, ovdje postoji sudska odluka. To nije moje ili vaše mišljenje ili nekog trećeg čovjeka na ulici. Županijski sud je rekao da nema razloga za zadržavanje gospođe Pukanić u Vrapču. Dakle, da je njezina hospitalizacija protuzakonita. I sustav na to ne reagira, nego se mi kao aktivisti moramo boriti da sustav napravi ono što bi sam sustav morao napraviti po automatizmu – to je apsurdno. To je ono što nas dijeli od EU-a. To je problem koji ćemo sami morati rješavati, sve dok naši moćnici misle da su iznad zakona. Novinari koji su bili u stanu Mirjane Pukanić u trenutku kada je odvedena u Psihijatrijsku bolnicu Vrapče kažu da liječnica prve pomoći nije htjela ni pogledati liječničke nalaze koji su govorili da Mirjani Pukanić ne treba hospitalizacija, nego je pozvala policiju. Mirjana Pukanić je te nalaze ponijela sa sobom, ali čini se da ih ni u Vrapču nitko nije pogledao, jer je nisu ni pustili niti poslali u bolnicu “Sestre milosrdnice”, gdje se inače liječi. Meni se čini da tu ima toliko nelogičnosti, pa ne razumijem kako je u ponedjeljak ministar zdravstva Milinović mogao reći da nema nikakvih razloga za smjenu ravnatelja bolnice Vrapče?! Mi mislimo da ima mnogo razloga za njegovu smjenu. Ali, strpljivo ćemo čekati da institucije sustava obave svoj dio posla. Oni su u poziciji da razriješe ovaj slučaj, ali čini mi se također kako nema dovoljno volje da se to obavi. Cijela se stvar razvlači i zataškava... Od jednostavnog pitanja pravi se mnogo veće pitanje. To je po onoj logici iz starog sustava da pitanja rješavamo otvarajući još mnogo veća pitanja. Cijela je hrvatska javnost vidjela televizijsku snimku stavljanja lisica na ruke Mirjane Pukanić i njenog vođenje ulicom do kola Hitne pomoći, što su gledali mnogi prolaznici. Pitao sam ljude iz susjednih zemalja, kompetentne u ovakvim slučajevima, je li im poznato da je itko hospitaliziran zbog duševnih tegoba uporabom lisica? Apsolutno nema takvog slučaja, i svi su iznenađeni da se tako nešto moglo dogoditi. Ali, eto, ravnatelj Jukić misli da je to normalno! Policija kaže da su došli na poziv liječnice prve pomoći. Uopće nije jasno, zato što postoje dvije verzije – jedan od kojih je da dotična liječnica uopće nije uputila poziv policiji. U najnovijoj verziji posredno se tvrdi da ju je pregledavala, ali ne netom prije hospitalizacije. Odaberite sami. Dojam je da se sve dodatno zakočilo nakon što je predsjednik Mesić stao u obranu Ive Pukanića s neskrivenim prijekorom prema svima koji sumnjaju da je ono što se odigralo bio doista atentat na Pukanića. Ne bih ja rekao da je tako. Mislim da je od trenutka kad je gospođa Pukanić odlukom Županijskog suda puštena iz bolnice Vrapče, odnosno kad se utvrdilo da nije bilo nikakvog razloga za njezinu prisilnu hospitalizaciju, njezina pojava u javnosti postala vrlo kompromitirajuća za sve one koji su dopustili da ona dođe u Vrapče. Prema tome, nije tu riječ samo o Mesiću. Dio državnog vrha strepi od Pukanića, te mu ide naruku, a gospođa Pukanić, koja zna gotovo sve o Pukanićevu svijetu, postaje problem onog trenutka kad nije pod njegovom kontrolom ili u Vrapču. Budući da dijelovi sustava ne funkcioniraju, ili ne funkcioniraju u ovom slučaju, svi se mi zapravo borimo za javnost. Dio sustava je spriječen i zadržan u stanju neaktivnosti. Zato je, bar zasad, jedini sudac javnost. Stoga je ovo prijelomni slučaj za Hrvatsku: mi stalno govorimo kako neki dijelovi sustava ne funkcioniraju, kako pravosuđe ne funkcionira, kako je ovaj ili onaj segment ustanova korumpiran itd. Odjednom vidite stanovitu umreženost svih tih instanci i njihovu grčevitu borbu da se slučaj gospođe Pukanić pokopa. Da nestane. Da bude jednostavno umrtvljen. Ja sam želio da se ovo riješi što je moguće brže u korist Mirjane Pukanić, jer je ona bila moj jedini motiv. Sad ispada da vodimo jednu izuzetno široku borbu za zakonitost. Kako komentirate ponašanje Dorice Nikolić, državne tajnice za socijalnu skrb? Razočaran sam ponašanjem državne tajnice Dorice Nikolić. Molio sam je za pomoć 3. travnja kada me nazvala gospođa Pukanić. Državna je tajnica obećala pomoć, a onda je nakon hospitalizacije gospođe Pukanić, na novinarski upit odgovorila da kršim ljudska prava Mirjane Pukanić. Kasnije mi je zanijekala da je to ikad rekla i obećala demanti, što naravno nije učinila. Novinari su mi ipak rekli da to imaju i snimljeno. Gospođa Nikolić grčevito pokušava uljepšati djelatnost Centra za socijalnu skrb Črnomerec, dakle dio sustava koji je hospitalizirao gospođu Pukanić. Dorica Nikolić ne pomaže da se situacija rasvijetli, nego upravo suprotno - odbija odgovornost i pokušava prikriti ponašanje Centra za socijalnu skrb. Drugim riječima, ona nije na strani pojedinca, osobe čija su ljudska prava ugrožena, nego je na strani onih koji su pomogli da se ta kršenja realiziraju. Drugim riječima, ne doživljavam je kao saveznicu u borbi za ljudska prava i to zaključujem s velikom žalošću, jer sam se nadao da će jedna od ključnih ličnosti u jednoj navodno liberalnoj stranci imati drukčiji pristup ovakvim pitanjima. Veljko Miljević je odvjetnik Ive Pukanića, a bio je na razgovoru s predsjednikom Mesićem istog dana kada je Predsjednik na razgovor primio i hrvatsku udrugu psihijatara. Sad smo govorili o institucijama sustava, ali bi bilo dobro progovoriti i o nekim nevladinim udrugama koje bi također trebale nešto reći. Vi spominjete tu udrugu psihijatara – čudno je da jedna takva udruga ili niz drugih liječničkih udruga nisu prosvjedovale i dale svoj iskaz u zaštiti svoje profesije, a protiv pojedinaca koji su djelovali protuzakonito. Kako to da nitko od tih udruga nije izrekao ni riječ kritike prema dr. Tomljenović, koja je na licu mjesta odobrila hospitalizaciju u Vrapču? Očito je da ne funkcionira ni dio profesionalnih udruga. A što se gospodina Miljevića tiče, o njemu nemam mnogo reći. Kritizirao sam njegovo ponašanje kao člana HHO-a, jer mislim da je u dugom razdoblju bio u sukobu interesa. On je kao odvjetnik zastupao razne problematične klijente, na što kao odvjetnik ima pravo. Ali, nije njegovo pravo da to radi kao član HHO-a. Nemam ništa protiv toga da brani Branimira Glavaša. Što se mene tiče, može braniti i Rašu Karadžića. Ali ne kao član Izvršnog odbora HHO-a. Naši su standardi drukčiji! Na kraju, i Miljević je shvatio da je to nemoguće, pa je iskoristio jednu problematičnu stavku Statuta HHO-a, te zamrznuo svoje članstvo. Zatim je učinio nešto što čak i njegovi najgorljiviji branitelji doživljavaju nedostojnim: sa sjednice sudskog vijeća tražio je isključenje monitora nevladinih organizacija, što je nepojmljivo. Bit će da je Pukanić našao pravog branitelja. Što ćete dalje učiniti u slučaju Mirjane Pukanić? Očekujemo očitovanja niza ustanova. Ako ta očitovanja ne dođu, ili budu tek pokušaj zamagljivanja u smislu 'ne možemo ništa reći jer je to službena tajna' ili 'ne možemo ništa reći zbog toga što bi to ugrožavalo privatnost osobe XY', onda ćemo biti prisiljeni dati rekapitulaciju slučaja, s određenim zaključcima. To bismo predočili ne samo u Hrvatskoj nego i na svim relevantnim instancama u svijetu.