A dovoljno je da se pojavi nekoliko visokih činovnika sa zapadnih dvorova, pa da svi skupa devoluiraju u stadij neukog djeteta i pristanu na sve.
Možemo se samo diviti kakvom pobožnošću nova hrvatska vlada, poput ambicioznih laktaroša, nastavlja prepisivati na svim testovima razuma ne bi li se još malo ulizala Velikim profesorima demokracije. Tako su jučer prepisali zadnje poglavlje iz pravnog aparata EU i prvoklasnom propagandnom mašinerijom uz birane prijetnje naveli onaj manji dio građana koji još drži do čitavog igrokaza da glasa ZA. A na posljednjoj sjednici vlade održanoj 2. veljače, izglasano je na prvi pogled benigno odobrenje stranim vojnim trupama iz pakta NATO/PfP za nesmetan prelazak hrvatskih granica u okviru vojnih vježbi koje se trebaju održati tijekom 2012.
Čitava operacija koordinirana je od strane NATO-a u okviru programa Partnerstvo za mir (PfP), a njezin cilj je kako i sam naziv kaže, širenje sigurnosti, ljubavi i mira među članicama NATO-a te ostalim europskim zemljama i bivšim članicama SSSR-a. Međutim ta teza je prilično smiješna s obzirom da je u akcijama širenja demokracije, ljubavi i mira samo u Iraku poginulo otprilike milijun civila, po nekim procjenama čak i 1,5 milijuna, dok ih je 1,6 milijuna ranjeno. Još najmanje 50 000 civila je poginulo u Afganistanu (vjerojatno puno više). Iako je nemoguće govoriti u egzaktnim brojkama činjenica je da je dobar dio ovih ljudi poginuo u zračnim i kopnenim napadima koalicijskih snaga čije granate uvijek imaju ugraviran znak mira.
Unatoč nepojmljivom broju mrtvih, a pogotovo civila, koji ostaju tamo gdje prođe NATO-ova čizma, ta organizacija i dalje pokušava ostaviti dojam postpolitičke institucije kojoj su univerzalne vrijednosti poput ljudskih prava na prvome mjestu. Takav depolitizirani jezik odlična je izlika za invaziju bilo koje zemlje jer se na taj način može zaobići pitanje njezinog suvereniteta budući da legitimacija NATO-a dolazi iz prostora univerzalnih vrijednosti i samim time ne odgovara nikome. Upravo zbog toga Žižek u jednom eseju NATO naziva lijevom rukom Boga jer "ako je Država djelo Čovjeka, a čovjek djelo Boga, NATO ima pravo prekršiti međunarodni zakon budući da djeluje kao instrument Božjeg višeg zakona". Osim toga, neobično je važna ideološko-marketinška uloga NATO-a u svijetu neokolonijalizma, odnosno važan je efekt koji se događa invazijom NATO-a na pojedinu zemlju, bilo da se radi o Libiji, Iraku ili nešto ranije o Kosovu. U svim tim slučajevima NATO dolazi kao spasitelj onih koji su potpuno nemoćni, koji stoje u nemilosti pred krvoločnim diktatorima i na taj način im dodjeljuje ulogu depolitiziranog nesposobnog subjekta. Svedeni na goli život, oni su savršeno pogodni za daljnje procese podvrgavanja najrazličitijim oblicima tutorstva u polju demokracije ili otvorenog tržišta. Naravno, svi ti procesi izgradnje novog demokratskog društva su itekako unosni za američke kompanije koje sudjeluju u obnovi porušenih država i koje znaju svoju muku dobro naplatiti što je odlično katalogizirano u knjizi Doktrina šoka autorice Naomi Klein. Naravno, takva vrsta invazije i širenja demokracije potrebna je samo najtvrdoglavijima, dok je samoj Hrvatskoj i drugim tranzicijskim zemljama dovoljno da se pojavi nekoliko visokih činovnika sa zapadnih dvorova da svi skupa devoluiraju u stadij neukog djeteta i pristanu na sve.
Treba spomenuti da je i ogroman broj bombi bačen u Jadransko more od strane NATO-ovih aviona, koji su ih ispustili na povratku s bombardiranja Srbije i Kosova. NATO-ovi glasnogovornici tvrde da je to standardna procedura izbacivanja neiskorištenih bombi poradi sigurnosti prilikom slijetanja, ali isto tako se kunu da u njima nema osiromašenog urana. Tako da nakon te obavijesti možemo ipak biti mirni i eventualno iskoristiti te bombe kao turističku atrakciju.
NATO, kao korporacijska vojska, direktan je produžetak kapitalističke doktrine nadmoći, i to nadmoći koja nema opravdanje niti u jednom drugom svijetu, jer sve druge svjetove uništava. I što više svjetova uništi, njezino opravdanje mora proizlaziti iz nje same i iz njezine superiornosti. Vojska koja tretira ljudski život kao potrošnu robu i čiji vojnici pišaju po mrtvima ne može imati nikakav pozitivan učinak na Hrvatsku osim prenošenja istog odnosa prijezira prema svemu što ne dolazi izravno iz zapadnih udžbenika života, smrti i eksploatacije. Stoga od vojnih aktivnosti koje planira naša vlada možemo očekivati samo ekološku katastrofu kao uvod u puno veće socijalne katastrofe. Pri tome ne treba posebno napominjati proračunske izdatke za sudjelovanje naših vojnika u navedenim vojnim vježbama i ratovima za naftu, te za modernizaciju naoružanja i kupovinu najrazličitijih fašističkih glazbala. Dovoljno je reći da ćemo za novih 125 oklopnih vozila do 2013. izdvojiti više od 2 milijarde kuna.
Ipak, NATO je samo tamna strana društva u čijem je osnovnom kodu dominacija. Dominacija bogatih nad siromašnima, svećenika nad običnim pukom, političara i šefova nad radnicima, čovjeka nad prirodom, eksperata nad neobrazovanima, dominacija postojećih odnosa proizvodnje nad društvenim odnosima i dominacija svijeta spektakla nad svijetom neposredne komunikacije, a time i direktne demokracije. Stoga je NATO samo neizbježna nuspojava koja ide uz univerzalni lijek kapitalo-parlamentarizma, lijek koji je za hrvatsku vladu neizbježan.
Ali unatoč uvjeravanjima rezigniranih političara, svećenika, esejista i novinara da je otpor uzaludan i da je puno uputnije kusati kašu koja nam je servirana, smisao samog otpora i dalje ostaje vitalan. Jer život otpora nema potrebe mjeriti svoje rezultate, on je čista sadašnjost (živuća iskra). A kada se dim raziđe "nema svrhe ispitivati koliko su naša oružja bila moćna: ona su ostala zarivena u grkljan sistema opće obmane. Na njegovom licu više nikada neće zaigrati smješak nevinosti." (Debord)
pranger_nato.jpg
