Čini se da je HDZ pobijedio. Premda se nisam usuđivala previše nadati suprotnome, moram priznati da se osjećam blago potišteno, ali to samo prividno ima veze s konkretnim rezultatima izbora. Činjenica je da me deprimiraju sami izbori jer svake četiri godine impliciraju da imamo izbora, tj. da izbor postoji, a zapravo je ono što se Hrvatskoj događa parodija demokracije - na raspolaganju su (de facto) dvije stranke koje se međusobno gotovo da i ne razlikuju - pa je odabir (manjeg zla) čisti plod ucjene. Što se tiče mojih projekcija i želja odnosno potraživanja od nove stare vlasti: sumnjam da ce HDZ-u prioritet biti prava tzv. seksualnih manjina i žena, ali se svejedno usuđujem nadati da će nam se vratiti Zakon o ravnopravnosti spolova, te da će (usprkos čvrsto zbijenim homofobnim redovima nadesno nagnute vlasti) biti izglasan novi (i bolji) zakon o istospolnim zajednicama. Tu će ipak važnu ulogu odigrati pritisak civilne/aktivističke scene, radije no inicijative od strane HDZ-a & koalicijskih partnera. Također se nadam da će ista ta civilna scena izboriti da se utjecaj crkve ograniči na interijere građevina unutar kojih propovijeda vlastite edukacijske programe.

