Preživjeli smo, eto, jednu od u svakom pogledu najlošijih predizbornih kampanja, koju ni na jednoj od uključenih strana nije krasila ni kreativnost, ni duhovitost, ni radost, ni enuzijazam, već gola borba za mjesto; ne, ne pod Suncem, već u nekoj od fotelja. Relativno slab odaziv birača (gotovo 37 posto je odustalo od korištenja svog biračkog prava) pokazuje da su čak i naši u svakom pogledu zapušteni birači to prepoznali. Ali sve bismo mi to lako zaboravili: i bačene milijune i beskonačno zatupljivanje banalnim porukama, kad bi sada budući mandatar odlučio sastaviti vladu po uzoru na Nicolasa Sarkozya, tj. kad bi uzeo u vladu najsposobnije ljude, neovisno o njihovoj stranačkoj pripadnosti. Iako su šanse da se to dogodi zanemarivo male, ipak barem još dan-dva možemo živjeti u toj nadi. Nakon toga ćemo opet gledati neke stare metle kako u istim slijepim ulicama dižu prašinu.

