Burne godine početkom 20. stoljeća donose istinski prevrat u otvaranju ženskog pitanja i nastojanju da se ispravi civilizacijska nepravda prema ženskom spolu. Osmi mart postaje manifestno mjesto borbe za ljudska prava žena. Kako je kasnije i kao rezultat te borbe dobar dio temeljnih ljudskih prava žena ostvaren (krajem Drugog svjetskog rata vrlo velik broj zemalja uvodi pravo glasa i za žene, postižu se i druga formalna prava kao što je pravo na obrazovanje, dostupnost svih zanimanja pa i bavljenje politikom), nastala je svojevrsna konceptualna praznina.
Sa svim tim konceptualnim, pa onda i faktičkim rasapima, izostankom jasno određene političke okosnice, Osmi mart lako postaje praznik. Naime, politika koja bi ga mogla spasiti sudbine petrificiranja i pospremanja u historijske vitrine iz kojih ga se jednom godišnje izvlači kao puku relikviju, sasvim je druge vrste. To je ona politika koja ide dalje od manifestnih protesta u ime moralnih načela ili simboličkog potvrđivanja ženskog identiteta, politika koja s formalnog priznanja ravnopravnosti ulazi na tvrdo područje primjene, otkrivanja skrivenih diskriminacija, ostvarivanja prava u svim onim neatraktivnim zakutcima gdje se stvari zapravo događaju, pa se ponovo vraća na sistemske promjene.
Predavanje vodi: Đurđa Knežević, književnica i feministkinja

