No vratimo se građanima Splita s početka teksta, koji snivaju i dalje zimski san. Možda ih ovo promrzlo sunce s juga probudi i krenu raditi svoj posao, kad su i oni gore, sjevernije od nas, (na višoj razini) krenuli (go, Johnny, go, go). A i njih, mi plaćamo zar ne? I tako se priča o nezakonitom i besmislenom trošenju novca širi poput kuge, brzinom svjetlosti. I dosada smo platili sve njihove „igrice",pa zašto ne bi i ovu, to neće ni osjetiti naše prazne lisnice. Konačno, najpoznatija fraza političara u zadnje vrijeme glasi: „neka institucije rade svoj posao".
Izgleda nam kao poziv na daljnji nerad. Uostalom imamo mi veliku tradiciju u tome. Žilavi smo mi građani Splita, žilaviji od svih punica ovog svijeta. Naravno da ćemo preživjeti... Živili, i sritno i berićetno vam bilo. (šjor File)
Sreli su se, naravno na štetu građana ovoga grada. Brzo su se oni dogovorili i sredili „ti posal", za koji su gradske službe odrađivale skoro sedam godina. Hopa, cupa, nas dva skupa. Blanka je pravi amater za njih
Ova priče dopire još iz davnina, iz stoljeća prošlog. Nalik je na mnoge neispisane priče, moguće ponekad izrečene naizust uz piće. Naše male tajne, ispričane samo najbližima. I nikad više.
Ovo je takva priča. Priča o dva ratna druga, koji se u to davno doba nisu poznavali, ili možda jesu?
Nekada davno, još u ono zloglasno vrijeme komunizma (brrrrr), bili su oni nestašni mangupi. Malo su marili za školu, kao i većina splitskih mandrila. Dvor, balun, cigarete, ženske, ma glavni frajeri u razredu i školi. Ko je vidija učit, kad postoje vridnije stvari u životu. Jebeš školu. Oboje, neovisno jedan od drugog, završili su zanate. I to je bilo previše za njih. Zgodni, naočiti, visoki, di ćeš više. Nisu onda puno volili stariji svit, smetali su im. Nisu mogli pored njih ostvarit svoje snove. Posebno nisu volili borce iz onoga rata, jer im je država sve dala i darovala (privilegije, penzije, stanove, dici posal). Ma sve, baš sve.
Mladost, ludost kratko je trajala. Ubrzo su došla gruba, olovna vrimena.
Nisu se dvoumili. Zajedno s velikim brojem mladića krenuli su u obranu svoje domovine. Oboje su prošli križni put i doživili sve strahote i užase ovog rata. Samo oni znaju koje teško ratno brime nose u sebi.
Konačno, svanula je dugo očekivana sloboda, suncem obasjana.
