H-Alter
 Skandali su postali naša loša beskonačnost. Neovisno je li riječ o reformi školstva, zdravstva, stanju u zatvorima, porezima, Internetu, javnoj televiziji ili književnim nagradama, sve se uspijeva spinirati u diskurs afere i ništa ne traje dulje od tri dana

Sjeća li se još tko kako izgleda pravi cirkus? Pojam je odavno promijenio značenje i postao metafora za hrvatsku svakodnevica u kojoj se žonglira dnevnom politikom (piški-kaki), izvode vratolomne akrobacije na rubu bezdana (energetika, brodogradnja, Bologna, golf igrališta….), a vlast spašava mađioničarskim trikovima (iz kojeg rukava izvući božićnicu za penzionere?) Svi se polako pretvaramo u cirkuske freakove, dvoglava čudovišta, žene s bradom i čudnovate plodove nastale modifikacijom banane u izvorni domaći proizvod. Postali smo ovisnici o dnevnoj dozi adrenalina iz skandala i boktepitaj što bi se moglo dogoditi ako bi dobro uhodani stroj za njihovu proizvodnju nekim slučajem zastao. Ljudima bi svašta moglo pasti napamet: Od građanske akcije da za masovno beskonačno parkiranje u pješačkoj zoni, gdje će se ionako graditi rampa za podzemnu garažu, i potom odbijanje plaćanja kazne koje su ionako neustavne, pa do toga da se ozbiljno nezadovoljstvo počne prelijevati s internetskih platformi na ulice, kao što se upravo događa u Grčkoj. Nacija se još nije sabrala od ulično-redarstvenog uredovanja po Internetu, (afera Facebook), slučaja Thompsona u Areni, koji je u međuvremenu zadobio i neka obilježja paljevine Reichstaga, i knjiškog skandala oko dodjele Kiklopa Nives Celzijus, a prava rasprava o tome je li tu bila riječ o ozbiljnom kršenju ljudskih prava, ili tek o nepoštivanju nekih drugih propisa, dogovora i ugovora nije ni započela, a već nas je zaskočio novi skandalčić koji je unekoliko drugačiji jer se i sam bavi skandalima. Riječ je o emisiji Nedjeljom u 2, u koju je voditelj Stanković pozvao Prlju i Mrleta iz Leta 3 i cirkuse naše svagdašnje i denuncirati cirkuskim rekvizitima i trikovima. Mrle se je ukazao s glavom u kavezu u kakvima se inače probadaju cirkuske ljepotica, iz šlica mu je izletjela bijela golubica, pojavili su se i već proslavljeni leteći čmarni čepovi, a obojica su bili odjeveni u nešto između klaunskih kostima i zatvorske uniforme. Stanković i Letovci dosljedno su odigrali svoje uloge. Stanković je glumeći ozbiljnog voditelja političkog talk-showa ponašao prema zadanim pravilima kuće, upozoravao je goste na pravila ponašanja na javnoj televiziji, parodirao je cenzuru prekrivajući njihove gole, dlakave, muške guzice – koje ni nisu bile razgolićene – vlastitim sakoom. Na kraju, kad su Mrle i Prlja, počeli još i pičkarati, odnosno spomenuli naslov pjesme Riječke pičke Stanković je, zbog vrijeđanja publike i javnog morala, navodno prekinuo emisiju, a javnosti kasnije objasnio da je takva reakcija – prekidanje emisije – predviđena mjerama za emisije visokog rizika?! http://www.youtube.com/watch?v=8eWc_e5IhXE&NR=1 Čudovišna Hlo i ćudoredni Ka

ćunko Publika se je jedan sat (minus 10 minuta) – ili urnebesno zabavljala, ili zgražavala nad ozbiljno narušenim dignitetom javne televizije, kako tko. Skandal jedva da bi bio moguć da se sve nije događalo u vrijeme koje je na HRT-u službeno proglašeno kreposnim – nedjeljno obiteljsko poslijepodne i unutar Informativnog programa u nadležnosti čudovišne Hlo, koja od svog farsičnog povratka na HRT, ne prestaje proizvoditi skandale koji, međutim, ne narušavaju ćudoređe, već smisao javne televizije i javnih politika. Predvidljivu ulogu odigrao je i dežurni ćudored , don Anđelko Kaćunko koji je Letovce proglasio umjetnim rokerima i ekspoziturom vaginalno-falusnog mentaliteta i prije nego je emisija krenula, a kad je pukla bruka, odao je Stankoviću priznanje za njihovo raskrinkavanje. Ako tome dodamo podatak da je istog dana kardinal Bozanić odao javno priznanje Jeleni Brajši, uz čiji se dugogodišnji karitativni rad također vežu brojni skandali, nameće se zaključak da je i Crkva shvatila da su skandali jedini siguran put do njihove pastve. Iako je Stanković internetskim portalima izjavio da očekuje Hloverkin poziv, iz HRT-a nije bilo službene reakcije sve do sjednice Programskog vijeća. Tamo je, na sveopće iznenađenje, rečeno da je rukovodstvo kuće znalo da se radi o emisiji visokog rizika (?!) čija je namjera bila raskrinkati javno licemjerje (hm, a zašto je onda, navodno prekinuta?). Stankovića su na kraju pohvalili i Sutlić i Novak Srzić i predsjednik Vijeća Ljevak – zbog dobrog snalaženje u situaciji visokog rizika i 10 minutno spašavanje javne moralnosti, a Hlo je pokroviteljski povikala kaznite mene, ne njega. Ako pravog skandala do tog trenutka i nije bilo, nastao je tada. Stvarno, tko tu koga zaje…. i druži ludim? Sjednica Vijeća nastavljena je u standardnom ozračju međusobnog vrijeđanja, optuživanja suprotstavljenih strana za korupciju, prodaju medijskog prostora i koješta drugo. Skandalom na skandal Skandali su postali naša loša beskonačnost. Neovisno je li riječ o reformi školstva, zdravstva, stanju u zatvorima, porezima, Internetu, javnoj televiziji ili književnim nagradama, sve se uspijeva spinirati u diskurs afere i ništa ne traje dulje od tri dana. Ocjena koju počesto čujemo da je sve pre-politizirano i da nam je potrebna općenarodna depolitizacija, potpuno je promašena. Pravo stanje nacije je da je politički diskurs ustuknuo pred skandalima i kvazi političkim raspravama u kojima dominiraju isključivost, osobni i/ili stranački obračuni s neizbježnom mjerom osobnih netrpeljivosti, osvete i podmetanja. U najboljem slučaju čuje se poneka duhovita dosjetka. Politika je postala disfunkcionalna, a jedini modus operandi koji jamči put do javnosti ide preko red carpeta koji je metaforički zamijenio protokolarni crveni tepih, kao obilježje stila vladanja u bivšoj državi i bivšem režimu. Tome doprinose svi, od medija do saborskih rasprava, a sve češće pridružuju im se i udruge i građanske inicijative. Daleko od toga da smo po tome jedinstveni, skandali i spektakularizacija politike mesmeriziraju mase u cijelom svijetu, ali u malo kojoj uređenoj zemlji sve na tome i ostaje. Afere i skandali nisu sasvim beskorisni, oni mogu skrenuti pažnju javnosti na neki problem, ali ga ne mogu i riješiti. Skandali ne smanjuju korupciju, ne spašavaju brodogradilišta, ne unapređuju poljoprivredu, ne proizvode zdravu hranu. Recimo da je i cilj Nu2 bio pokazati da je sve postalo skandal i cirkus, emisija je inteligentno smišljena, dobro realizirana, i što se mene tiče, spadam u onaj dio nacije koji se je dobro zabavljao. Ali na uspjelo im je samo isprovocirati još jedan skandal, jer u zemlji ogrezloj u skandalima povratak na izvorne vrijednosti cirkusa jedva da su moguće, pa bih rekla da je najveći uspjeh tog cirkusa bio u tome što je iz emisije izostao stanoviti šjor Mosor, notorni promotor patrijarhalnih stereotipova i dijalektalnog svođenja politike na dosjetku i vic, što je moralnoj većini dakako sasvim prihvatljivo. Uz tri prisutna alfa mužjaka, ovaj već dobrano demodirani i arhaični, bio bi deplasiran. TBF i Let 3, jesu najbolje što trenutno i imamo na rock sceni, ironija i persiflaža su zabavni i mogu provocirati, ali, samo zato što uznemiruju ustajale malograđanske duhove nisu automatski i subverzivni. Ako su autor emisije i gosti stvarno htjeli biti subverzivni, moglo je i bolje. Bez obzira što persifliraju dinarsko-balkansku kulturu čojstva i junaštva i seksualnu hipokriziju, Let 3 i sami su reprezentativni primjerci hrvatske muškarčine, http://let3.blog.hr/2007/05/1622609028/zasto-su-rijecke-picke-najbolje.html kako je to na njihovim vlastitim stranicama opisala jedna posjetiteljica, analizirajući hit Riječke pičke. I don Kaćunko je u jednome u pravu, oni jesu zarobljenici falusno-vaginalnog mentaliteta, čak i kad se prodaju u art-rock pakovanju. Kao što je to, na svoj način, i Aleksandar Stanković, koji svako toliko poseže za mislima francuskog pisca, socialita i playboya Frédérica Beigbedera kao mjerilom svih stvari. Pjesmom na pjesmu No, naravno, na art i provokaciju, uvijek je najbolje odgovoriti ironijom i performansom drugačijeg pogleda. A to je već uradio Le zbor koji je Riječke pičke pre-aranžirao u romantično-lirsku pjesmicu. U njihovoj izvedbi, riječke/najbolje su čke, čke/ vole svoje dečke…. ali pičke, pogađate, daju njima, prvom hrvatskom LGBTIQ, ženskom, mješovitom zboru rodnih i seksualnih manjina. Čik da vidimo što bi se dogodilo da je Stanković u emisiju kao kritiku“ Leta 3 koju je pokušavao odglumiti, pusti baš tu varijaciju na temu. Spremna sam, međutim, vjerovati da je Let 3 dovoljno emancipiran da bi ih mogao uzeti kao predgrupu. No, imam i jedno pitanje za Le zbor: cure, zašto su Riječke pičke u ilegali na vašem sajtu, gdje je mp3? Uz Internacionalu, Lijepu našu i božićne korale, bila bi to lijep zaokružena cjelina. riječke pičke http://www.youtube.com/watch?v=xu-tQqtpPtk

Ključne riječi: HRT, Let 3, Le zbor, Aleksandar Stanković
<
Vezane vijesti