Hrvatski centar za razminiranje uputio je prije ljeta Vladi Plan razminiranja od 2005. do 2009. U njemu je zatražio podvostručenje godišnjeg iznosa namijenjenog razminiranju, kako bi se do 2009. godine Hrvatsku posve očistilo od mina. U razminiranje se sada godišnje izdvaja 303 milijuna kuna, i to 150 milijuna neposredno iz budžeta, 85 milijuna iz sredstava javnih poduzeća (među kojima prednjače HEP i HAC) a oko 68 milijuna godišnje pristigne od inozemnih donatora.
Očekuje se da će Vlada o ovom zahtjevu odlučivati tijekom jeseni. Odobri li ili ne odobri zahtjev koji joj je uputio Oto Jungwirth, ravnatelj HCR-a, malo je vjerojatno da će ministri podrobnije razmotriti podatke o dosadašnjim rezultatima razminiranja. Jer razminiranje je velik biznis u kojem mnogi utjecajni ljudi imaju vlastiti interes. A Hrvatska do 2009. godine definitivno neće biti očišćena od mina i drugih eksplozivnih naprava. Problem nije samo u tome što je, prema podacima splitskog stručnjaka dr. Vedrana Radonića, svega 40 posto miniranih područja pokriveno minskim kartama.
Izgubio obje noge
Ivica Milišić, ratni veteran iz Strošinaca u okolici Vinkovaca, radio je 1999. godine na svojem polju koje su prethodno razminirali Mungosi, kad je pod njim eksplodirala eksplozivna naprava. Bez obje noge nekako sam se dovukao do traktora i dotjerao ga u selo, gdje su me mještani našli i odveli u bolnicu, priča danas g Milišić. budući da se nitko nije zapitao kako to da čovjek odleti u zrak na razminiranom terenu, kad se oporavio pokrenuo je samostalnu istragu o uzrocima i krivcima vlastitog stradavanja. Polje na kojem je doživio nesreću 1997. godine razminiravao je MUP, budući da tada HCR još nije osnovan. Načelnik sektora Civilne zaštite MUP-a Vinkovci, Luka Kalinić, vodio je razminiravanje i potom je potpisao uvjerenje da je ono obavljeno i da je teren sada siguran. Što se onda dogodilo?
Razminiravanje se prema međunarodnim konvencijama vrši do 20 cm ispod površine zemlje. Mi smo ta pravila strogo poštovali. Međutim za eksplozivne naprave koje su postavljene dublje u zemlju ne možemo odgovarati. To znači da, ukoliko se radi o poljoprivrednom zemljištu, pa netko preore zemlju, moguće je da eksplozivnu napravu koje je dublje postavljena izvuče na površinu, rekao nam je Luka Kalinić, dodavši da je Milišića mogla ozlijediti i mina koju je netko naknadno tamo odbacio. No Milišić tvrdi da na svojem terenu nije orao. Moj ratni zapovjednik pokazao mi je zapis o minskim preprekama na tom području, iz kojega se jasno vidi da je od strane HV-a minirano bilo 25000 četvornih metara. Međutim MUP-ov certifikat govori o razminiranju svega 12 500 m2!
Strogo čuvana tajna
Podaci o pronalaženju eksplozivnih naprava na već razminiranim terenima ne spadaju među one s kojima nadležne vlasti rado izlaze u javnost. Kad je potpisnik ovih redaka prije nekoliko mjeseci o tome upitao MUP-ova predstavnika za javnost Zlatka Mehuna, odgovoreno mu je da MUP ne raspolaže cjelokupnim zbirnim podacima, a pogotovo da nema izdvojene podatke o pronalascima eksplozivnih naprava s obzirom na miniranost ili razminiranost terena. Na naše inzistiranje glasnogovrnik se raspitao po županijskim policijskim upravama, i izvjestio nas o ukupno 9 takvih slučajeva u prvom polugodištu ove godine. Upozorili smo ga da imamo podatke o još jednom, koji se dogodio kod Lipovca. Glasnogovornik je zamolio za delay, i potom nas izvijestio o pronalasku čak još tri ubojite naprave kod Lipovca. Začudo, sve tri pronađene su na trasi autoceste, ondje gdje je ona već završena, ili gdje su radovi još u tijeku.
Međutim od nadležnih u PU Vukvarsko-srijemske županije doznali smo da je samo u njoj, u 2004. i 2005. godini, na prostorima koji se vode kao minski ne-sumnjivi, pronađeno ukupno 50 najrazličitijih eksplozivnih sredstava, od protupjašadijskih i tenkovskih mina, do tromblonskih mina, ručnih bombi, neeksplodiranih protutenkovskih projektila, minobacačkih granata... U prošloj je godini od 38 tih sredstava poginulo ukupno četvero ljudi, a jedna je lakše ozlijeđena. U prvom polugodištu ove godine pronađeno je 12 od tih pedeset naprava, jedna je osoba poginula a dvije su dobile teške tjelesne ozljede. Paradoksalno je da su prošle godine čak u 12 slučajeva eksplozivna sredstva pronađena u naseljenim mjestima, gdje nikada nisu postavljane mine. Moguće je da je dio tih sredstava zaostao za djelatnicima koji su razminirali teren, rekao nam je Miroslav Janić, glasnogovornik MUP-a Vukovarsko-srijemske županije. Ali dodatni problem je što građani ostavljaju predmete iz vlastitih arsenala na javnim mjestima, umjesto da ih predaju MUP-u. Po Janićevim riječima, narod je u Vukovaru i okolici naoružan do zuba. Samo u prvih 6 mjeseci 2005. godine, policija je od civila oduzela 143 ručne bombe, 8 protuoklopnih ili protuzrakoplovnih bacačkih granata, 67 različitih vrsta mina, 11 projektila, 4 kasetne bombe, 15 630 komada različitih metaka... Koliko je toga preostalo nitko ne može znati, kao niti koliko još ljudi može stradati od odbačenih eksplozivnih sredstava.
Autoceste na minskim poljima
Zaista je pritom intrigantna izjava Ota Jungwirtha, izrečena u telefonskom razgovoru ovom novinaru: Odgovorno tvrdim da HCR ne raspolaže nikakvim podacima da je na bilo kojem području koje je bilo razminirano od 1998., kad je HCR osnovan, bilo stradavanja.
Na koji su se način dosad rješavali problemi minski sumnjivih zemljišta vidi se iz priče koju smo dobili od dobro obaviještenog izvora unutar HCR-a. Kad je pred koju godinu Račanova vlada donijela odluku o gradnji autoceste, velik dio terena koji su se do 2000. godine smatrali minski sumnjivima navrat-nanos su proglašeni minski ne-sumnjivima. Ocjena o ne-sumnjivosti donesene su pod pritiskom kratkih rokova koje je trebalo ispoštovati radi početka gradnje autoceste, izvidima koji su provedeni uz nedovoljnu opremu i uz ograničena sredstva. To sve razlozi su nepouzdanosti takvih izvida. Izvori unutar HCR-a s kojima smo razgovarali pretpostavljaju da je veći dio eksplozivnih naprava zakopan dublje u zemlju uz autocestu Zagreb - Split, ili da se nalazi ispod same autoceste. To znači da one u najmanju ruku predstavljaju opasnost za sve radnike koji će ubuduće obavljati popravke ili dograđivati infrastrukturu autoceste. Opasnost je postojala i za vrijeme gradnje autoceste, budući da su radnici u više navrata pronalazili neeksplodirana ubojna sredstva. Službena HCR-ova informacija iz travnja ove godine bila je da se mine u zoni bližoj od 200 metara uz autocestu nalaze "samo" na potezu autoceste od Pirovca do Skradina i u Slavoniji, od Novske do Nove Gradiške.
Zatvoreni krugovi
Razminiranje Hrvatske dodatno je dvojben posao po tome što se pirotehničarske tvrtke angažiraju na netransparentan način, tako da postoje sumnje u pronevjeru novčanih sredstava. Protiv bivšeg ravnatelja HCR-a Damira Goršete USKOK je prošle godine vodio predistražne radnje zbog sumnje za uzimanje provizije od privatnih tvrtki pri natjecanju za razminiranje, pri čemu se najvažniji dio istrage navodno odnosio na poslovne aranžmane između HCR-a i međunarodne humanitarne organizacije International Trust Fund. Ipak je na kraju bio oslobođen sumnji, ili kako su nam rekli u USKOK-u, izvršenim izvidima nisu potrvrđene sumnje u tom pravcu. USKOK-ovi istražitelji, i ukoliko su htjeli, nisu uspjeli prodrijeti u zatvoreni krug unutar kojega se dogovaraju poslovi razminiranja. Kad bih vam rekao kome sve moram dati proviziju da bih sklopio neki ugovor, mogao se odmah početi baviti nečim drugim, rekao nam je vlasnik jedne tvrtke za razminiranje. Goršeta ionako više nije ravnatelj HCR-a, nego je osnovao Enigmu d.o.o., vlastitu tvrtku za razminiranje. U lipnju ove godine nakon pozivnog natječaja koji je raspisao upravo ITF, sklopio je ugovor za razminiranje Maraskinih voćnjaka u Zemuniku, što je, sa 20 milijuna kuna vrijednosti, jedan od unosnijih pirotehničkih poslova trenutno u Hrvatskoj. Čitav natječajni postupak u ITF-u bio je obavljen gotovo u tajnosti: predstavnik te fondacije nije želio ovom novinaru dati niti osnovne podatke o natječaju, a sam Goršeta slagao mu je da nema pojma ni o kakvom razminiranju Maraskinih terena. Ipak, upućeni su unaprijed znali da je sve namješteno kako bi Enigma dobila ovaj posao, već samim time što je na natječaj pozvana konkurencija koja Goršetu nije mogla ugroziti.
Poslovi srpskog podzemlja
No jednako su tako zanimljivi i nalazi o uključenosti ITF-a u poslove srpskog podzemlja, kao i u financiranje mreže koja već godinama štiti bijeg Radivana Karadžića od Haaškog tribunala. Prema Observeru,britansko je Ministarstvo vanjskih poslova (DFID) 2001. i 2002. godine donirala ITF sa jednim milijunom funti sredstava prikupljenih od poreznih obveznika. Iz te je svote 300 000 funti odvojeno za financiranje rada poduzeća UNIPAK koje se bavi razminiranjem u Bosni i Hercegovine. Vlasnik UNIPAK-a je Radomir Kojić, bivši Karadžićev šef policije i jedan od zapovjednika srpskih snaga za opsade Sarajeva. Kojić je 2004. godine stavljen na međunarodnu crnu listu pod optužbom da je uključen u podzemnu organizaciju koja skriva Karadžića, pa mu je zabranjen ulazak u EU. U veljači ove godine Paddy Ashdown dao je zamrznuti sve Kojićeve bankovne račune, a Vlada SAD-a prema službenim izjavama, jako pazi kako njezina donatorska sredstva ne bi ni na koji način doprla do UNIPAK-a. Simetrija je gotovo zadivljujuća: ITF-ov glavni klijent u Hrvatskoj, Damir Goršeta, devedesetih je godina bio osobni tajnik kasnijeg haaškog optuženika Janka Bobetka. Kad je optužnica stigla, on je bio uključen među skupljače kestenja koji su ostarjelog generala čuvali od deportiranja Haaškom tribunalu.
No, vratimo se na kraju minama i opasnostima na minski ne-sumnjivim terenima. Nesreća koja se ovoga ljeta dogodila na Visu, u kojoj je mladi nizozemski turist izgubio nogu šetajući u blizini MORH-ova terena, ili činjenica da su se mještani otoka Šipana sjetili, godinama nakon rata, kako su svojedobno, u strahu od invazije srpsko-crnogorskih snaga, od dijelova vlastitog otoka napravili (neoznačena) minska polja, pokazuju da se na mine može naletjeti i tamo gdje im se nitko ne bi nadao. U razminiranje Hrvatske dosad je, prema službenim podacima, uloženo milijardu i 400 milijuna kuna. Opasnost od od eksplozivnih sredstava i dalje je velika, a ostat će i nakon 2009, pa čak i ukoliko svih 7000 preostalih minskih polja bude proglašeno razminiranim.
