Hrvatice polaze na »krov svijeta«

Šesti po visini vrh na svijetu visok je 8201 metar, 650 metara niži od Mount Everesta. Osamtisućnjak, kako ga alpinisti zovu, nikada nije prešla niti jedna Hrvatica, a sada se za taj pothvat intenzivno priprema njih dvadesetak. Inicijatorica projekta koji je Hrvatskom planinarskom savezu najvažniji ove godine je Ana Marija Bojko, tridesetdvogodišnja Zagrepčanka koja se može pohvaliti usponima na Dolomite, Slovenske Alpe i trekingom u Pakistanu. Osjetila sam da je vrijeme za taj pothvat koji već dugo priželjkujem, posebno da to naprave isključivo žene, govori Ana Marija koja se u planinarenje zaljubila 2000. nakon što je upisala alpinističku školu. Oduvijek je voljela prirodu, penjanje i brda, a kao mala većinu je vremena provodila u vikendici u Zagorju. Izviđači, izletništva, trekinzi, usponi na visoka gorja doveli su je i pred ispunjenje najveće želje, osvajanje Himalaje. Odziv ju je oduševio i zasad se 22 žene intenzivno pripremaju za to. Većinu cura znam i znam gdje su djelovale, te kako se ponašaju u prirodi. Počele su zajedničke pripreme, ali ipak se ne možemo baš svi uvijek skupiti na jednom treningu. Ali bit će tu mnogo zajedničkih izleta kako bi se što bolje upoznale i vidjele kako zajednički djelujemo, kaže Ana Marija i napominje kako je, osim odlične kondicije i fizičke pripreme, vrlo važan i psihički moment. Na tako visokim nadmorskim visinama gdje je zrak mnogo rjeđi tijelo se ponaša drukčije, ali se i drukčije rezonira, te se mijenja ponašanje. Najviše me je strah kako ćemo se prihvatiti i kako ćemo funkcionirati. U takvim uvjetima čovjek sigurno najviše misli na sebe, a opet moramo djelovati kao tim, kaže Ana Marija. Upravo tu moramo pokazati svoju izdržljivost i snagu stoga je važno da se što bolje upoznamo. Osim psihičke pripremljenosti, vrlo su važne tehničke pripreme i cjelokupna organizacija puta za koju se brine naš najiskusniji Darko Berljak, koji je već 28 puta bio vođa ekspedicija na Himalaju. Uvijek su to bile muško-ženske ekspedicije, stoga mi je izazov voditi jedinstvenu žensku ekspediciju. U povijesti su do sada postojale samo tri cjelovite ženske ekipe koje su išle iznad 8000 metara, i to dvije iz SAD-a i jedna iz Kine, priča Berljak i dodaje kako je curama tehnički savjetnik koji će im pomoći oko organizacije u Nepalu i Tibetu. Kako bi sve bilo u redu, treba dobro poznavati zakone tih zemalja, od tipa goriva koje možete koristiti pa do carinskih zakona i mnogo drugih stvari. Berljak je vodio čak osam ekipa na vrhove više od 8000 metara, a oko 300 ljudi iz deset država je vodio na najviše svjetske vrhove. I on će, kao i Ana Marija, biti zadovoljan ako samo jedna cura dođe na vrh. Naime, samo dva puta na godinu se otvara prozor na vrh planine, a 350 dana traju oluje i pušu vjetrovi. Takvi će uvjeti pratiti i djevojke do sama vrha. Monsuni, klizišta, pukotine prekrivene snijegom, temperature i do minus 50 i vjetrovi otežavat će im put. Na tako visokim nadmorskim visinama, osim s prirodom morat će se boriti i sa svojim tijelom, jer su svakodnevne mučnine, glavobolje i povraćanja normalni u takvim uvjetima. Zrak je rjeđi, krv se zgrušava i ne dolazi do kapilara pa su češća smrzavanja. Uvijek vam je hladno i osjećate se loše, stoga je jako važno uočiti kada dođete do granice s koje više nema povratka, priča iskusan alpinist. Zbog toga se odlična kondicija i fizička spremnost podrazumijevaju, a to sve djevojke, kaže Berljak, imaju. Jedna članica u 30 sati može pretrčati Velebit od Paklenice do Senja, druga je prošla 550 kilometara dugačku pustolovnu utrku u Južnoj Americi, a u svom timu imaju i Janu Mijailović, prvu Hrvaticu na vrhu Sjeverne Amerike, koja je dosegla 7100 metara. No iznimno je važna i psihička snaga. Za samo jedan korak na toj visini trebaju vam tri udaha, unosite dvostruko manje kalorija u tijelo od potrebnoga, a kada prijeđete 7500 metra, nakon svakog obroka povraćate. Cure će stoga trebati uložiti nadljudski napor kako bi pobijedile vrijeme, planinu i same sebe. Da će u tome uspjeti, Ana Marija nimalo ne sumnja. Muški jesu fizički jači, ali su žene izdržljivije i fizički i psihički. Rađamo, i kao majke imamo i jači nagon za preživljavanje, srčano pripovijeda Ana Marija kojoj su u cijeloj priči velika podrška i roditelji. Iako nisu uvijek blagonaklono gledali na njezine pustolovne izlete, sada su joj bezuvjetna podrška. Uvijek ih je strah kada nekamo idem, jer znaju kakve sve opasnosti vrebaju, ali me ovaj put nisu pokušali odgovoriti i bezrezervna su mi podrška. Tata mi je čak dao i neke kontakte, kaže Bojko i napominje kako ju je mama, prvi put kada je čula ideju za ekspedicije na Himalaje, zamolila da joj ništa ne govori kako bi se manje bojala. Svjesni da ju ne mogu odgovoriti da ostvari svoju najveću želju, sada stoje čvrsto iza nje. Osim Ane Marije Bojko hrabru žensku ekipu čine inženjerke, glazbenice, profesorice, novinarke, članice Gorske službe spašavanja, obrtnice, koje će na pustolovinu života poći 26. kolovoza, a nakon 46 dana, 10. listopada, vraćaju se u Zagreb. Cijena troškova po osobi je oko 5000 dolara, pa se sada najviše brinu kako naći sponzore da bi što lakše organizirale put i pošle u pustolovinu života.