Kako se promjena prostorno-vremenskih uvjeta odražava na naša tijela i njihovo kretanje, odnosno kako bismo se kretali u nekom drugom vremensko-prostornom kontinuumu? I što bi ta promjena kretanja značila za nas kao pojedince, a što za društvo?
To su samo neka od pitanja što ih pred gledatelje postavlja predstava Horizont događaja koreografkinje Martine Nevistić, koja u svom prepoznatljivom i osebujnom stilu propituje teme vezane za oblike i mogućnosti percepcije, transparentnost međuodnosa identiteta i tijela u prostoru, odnos tijela i vizualnog oblikovanja.
Horizont događaja termin je iz generalne teorije relativiteta kojim se opisuje vremensko-prostorna granica nakon koje događaji ne mogu utjecati na vanjskog promatrača. Taj kompleksni fizikalni koncept laički se još naziva i "točkom s koje nema povratka", a najčešće se koristi za opisivanje granica crnih rupa, odnosno prostora u koji je moguće ući, ali je iz njega nemoguće izaći.
Pravila u tom prostoru ne postoje ili ih ne poznajemo, a opet je posve je izvjesno da se u njemu zbivaju neki procesi, događaji, međuovisnosti, gibanja, privlačenja, akcije, reakcije, naponi, pulsiranja… Spomenuti zakoni fizike i njihove anatomske analogije bili su polazna točka koreografije Martine Nevistić.
Putem poetike plesa koja ne polaže račune klasičnim okvirima kazališnog prikaza, manipulacijom percepcije gledatelja i izmicanjem jasne namjere ili jasno danog značenja, Horizont događaja daje nam uvid u nadrealan, a istovremeno vrlo blizak i prisan svijet na granici osjetnog.
Predstava je nastala u koprodukciji Zagrebačkog kazališta mladih, festivala Perforacije i umjetničke organizacije O.N.E. Rezeveracije ulaznica: http://www.zekaem.

