HHO o slučaju u Jagodnjaku

Roditelji romske, mađarske i hrvatske nacionalnosti iz Jagodnjaka javno su prosvjedovali (u Osijeku, 20. siječnja 2008. g.), tražeći da se njihovoj djeci u mjesnoj školi omogući nastava na hrvatskom jeziku i učenje latiničnog pisma. Ovo je samo kulminacija dugotrajnih nesporazuma i sukoba između spomenutih roditelja i ravnatelja osnovne škole u Jagodnjaku, Milovana Leža-je, koji je optužen za navodnu samovolju i malverzacije, te nepoštivanje rješenja nadležne Uprave za inspekcijske poslove. Roditelji zahtijevaju da se spomenuti ravnatelj razriješi dužnosti, jer smatraju da se samo tako može osnovati razred za njihovu djecu, koja žele pohađati program na hrvatskom jeziku, odnosno da će se jedino tako izvršiti odabir poželjnog nastavnika hrvatskog jezika, a koji bi po njihovom mišljenju morao biti hrvatske nacionalnosti. Roditelji imaju pravo tražiti sve što je najbolje u interesu obrazovanja i školovanja njihove djece, ali neprihvatljivo je da utječu na izbor nastavnika, inzistirajući na etničkoj pripadnosti, a ne na stručnoj osposobljenosti. Osim toga, nije dobro ako se prava djece na školovanje instrumentaliziraju u pokušaju rješavanja i nekih drugih pitanja, a koja zadiru u nadležnost državnih, odnosno prosvjetnih institucija. Cijeli slučaj poprimio je neželjene i nepotrebne političke konotacije, a dio medija koji izvještava o ovom problemu, više se bavi podmetanjem i manipulacijama, nego li objektivnim informiranjem. Strahujemo da se problemom počinju baviti oni koji za to ni po čemu nisu nadležni, a to su pojedine političke stranke, koje podupiru zahtjeve roditelja, a zapravo gledaju svoje uske, stranačke interese i traže jeftine političke probitke. Bitno je utvrditi je li ravnatelj škole postupio po zakonu i sukladno zakonskim ovlastima; vodi li na najprimjereniji način brigu o interesu djece, odnosno njihovom pravu da pohađaju program na hrvatskom jeziku. Nadležne institucije su o tomu već dale svoje mišljenje, ali bez ogleda na njihov stav, i sam ravnatelj bi morao s više senzibiliteta i razumijevanja reagirati na iskazano nezadovoljstvo. Dakle, ako tu ne bude nesporazuma, sve ostalo; što vodi stranačkim ostrašćenostima, nacionalnim isključivostima, neprimjerenim zahtjevima o zapošljavanju podobnih, a ne stručnih itd.; treba na svaki mogući način potisnuti u drugi plan. Čini se da sada na svim stranama nedostaje dobre volje, odnosno da bi se problem mogao brzo i lako riješiti, ako bi svi zainteresirani bili vođeni istinskom brigom za dobrobit djece. Uprkos postojećim nesporazumima, moramo biti svjesni kako je zajednička nastava naprosto civilizacijski imperativ današnjice, odnosno test naše demokratske zrelosti i vjerodostojnosti. Stoga, apeliramo da se problem ne rješava postavljanjem ultimativnih zahtjeva; da nadležni ne budu gluhi na prijedloge roditelja, te da se situacija prepuna napetosti i isključivosti smiri, jer se samo otvorenim i tolerantnim dijalogom problem može riješiti na opće zadovoljstvo, a prije svega u korist djece. za HHO predsjednik, prof. dr. Ivo Banac