Ciklus fotografija umjetničkog fotografa i galerista Hassana Abdelghanija nastao je kroz žudnju približavanja gradovima i upoznavanja njegovih ljudi, što je učinio posjećujući upravo grobove.
Fotografijom u fotografiji, snimajući portrete s nadgrobnih spomenika ljudi umrlih tijekom Prvog svjetskog rata na grobljima u Puli, Bugarskoj, Grčkoj, Turskoj, Srbiji i Sloveniji. Izložba je poticaj za promišljanje prolaznosti, s jedne strane prolaznosti čovjeka, a s druge prolaznosti fotografije kao jednog od čovjekovih pokušaja da je zaustavi.
Sa distance koja to više nije, koja se dokinula, razumijeva da je smrt toliko univerzalna da baš svi pred njom bivaju ujedinjeni u istoj nadi. Oni koji odlaze pod znakom križa, zvijezde, mjeseca kao i velikog neznanja ili ništavila, baš svi žele zapisati da jednom bijahu i da bijahu baš oni. Da iza njih ipak ostaje trag.

