Kako ste doživjeli vijest o uhićenju Radovana Karadžića? Uhićenje Radovana Karadžića je događaj koji smo svi mi, koji smo zainteresirani za rad Haaškog suda, s nestrpljenjem očekivali. Uspjeh toga suda bio bi povijesno značajan kad bi pokazao da suverenost neke zemlje ne podrazumijeva to da je njezinim političarima dopušteno da se pretvore u diktatore i da kinje svoje građane i stanovnike okolnih zemalja. Dosad ih se kažnjavalo samo ako bi izgubili rat, ukoliko bi im pobjednici organizirali sudove. Haaški sud je važan korak u izgradnji svijeta u kojem agresivni ratovi, osvajanja i koncentracioni logori neće ostajati nekažnjeni, a događaji poput uhićenja Karadžića daju nadu da na kraju ipak dođe maca na vratanca. Ako bi Karadžić i Mladić, dvojac najodgovornijih za zločine u Bosni, ostali nekažnjeni, čitav taj projekt ostao bi upitan. Privođenje obojice Haaškom sudu potvrdilo bi na kraju da je on bio izuzetno uspješan. Rastu li hapšenjem Karadžića šanse da bude uhapšen i Mladić? Svi smo oko toga bili pomalo skeptični. Bilo je mnogo nagađanja, smatralo se da je Karadžić tijekom Daytonskih pregovora sklopio nekakav deal sa Richardom Holbrookeom. Dobro obaviješteni ljudi smatrali su da postoji neki tajni dogovor, zbog kojega je Karadžić najneuhvatljiviji od svih odbjeglih optuženika za ratne zločine. Smatralo se da međunarodna zajednica jednostavno ne želi da bude uhvaćen, te da će on naposljetku emigrirati u Rusiju. Većina informiranih ljudi smatrala je da je veća šansa da bude uhvaćen Mladić nego Karadžić. Uhićenje Karadžića samo je po sebi dobar znak, ali ono također otvara i daleko veće izglede za uhićenje Mladića. Čini se da oko uhićenja postoje latentni sukobi unutar srpske vlasti. Ministar policije se ogradio od toga čina? Možemo povući paralelu sa ponašanjem hrvatskih vlasti i različitih hrvatskih političara u sličnim situacijama, primjerice u slučaju Glavaš. Izručenje pred lice pravde nije lako, i jasno je da Srbija ima svoje nacionaliste, radikale, koji su jači nego radikali u Hrvatskoj. Od strane UNPROFOR-a u nekoliko je navrata bilo rečeno kako je Mladić bio lociran, i da se stvorila prilika za njegovo hapšenje, ali se od toga odustajalo, navodno zbog straha od velikih gubitaka u ljudstvu. U svim državama u regiji, pa tako i u međunarodnoj zajednici, potrebna je politička volja za hapšenje zločinaca. Bio sam pomalo skeptičan prema tome postoji li politička volja za uhićenje Karadžića; Haag je nesumnjivo to tražio, ali taj sud je osnovan od strane Vijeća sigurnosti UN-a, u kojem važnu ulogu ima politička volja SAD-a i nekolicine zemalja Europske Unije. Konačni ishod između ostalog pokazuje da i u tim zemljama prevladala politička volja za njegovo uhićenje. Kad sam sinoć čuo za Karadžićevo hapšenje, sjetio sam se da je samo dan prije ministar vanjskih poslova Srbije Vuk Jeremić objavio da će vratiti ambasadore u zemlje Europske Unije. Možda sam u krivu, ali povezao bih ta dva događaja. Iz njih se vidi odluka barem dijela političara u Srbiji, za ofenzivu prema europskim integracijama. Oni očito računaju s tim da će uhićenje Karadžića vrlo pozitivno odjeknuti u Europi i svijetu, da će akcije demokratskog dijela srpske politike skočiti, i da će im se napraviti neke koncesije radi bržega ulaska u EU.
Kako će uhićenje Karadžića, i sve izvjesnije uhićenje Mladića, utjecati na razvoj prilika u Bosni? Političke snage koje eksploatiraju nacionalizam i ratne traume i dalje su ondje vrlo moćne. Nadam se da će pozitivno djelovati. Dodikova retorika bila mi je prilično zabrinjavajuća, i to ne samo kao promatraču sa strane. U sklopu Igmanske inicijative koja okuplja više od stotinu organizacija iz Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, godinama smo radili na promicanju suradnje i dobrosusjedskih odnosa, a on je svojom retorikom doveo u pitanje rezultate koje smo postigli. S druge strane, Milorad Dodik je došao u prvi plan detroniziranjem Karadžića i njegove garniture, pa me prilično zabrinulo to što je agresivne nacionaliste u Republici Srpskoj naslijedio čovjek koji se svojom retorikom sve manje razlikovao od njih. Treba se ipak nadati da će se nakon Karadžićeva uhićenja većina političara okrenuti pragmatičnosti: Karadžić je u zatvoru, idemo dalje! Njegovo uhićenje bi se u Bosni trebalo dobro reflektirati i s obzirom na činjenicu da je taj posao obavila Srbija, a ne međunarodna zajednica, jer dobro je da svaka država svoje teške probleme rješava sama. Što se Hrvatske tiče, njezina osnovna politika bi trebala biti zasnovana na načelu cjelovite Bosne i Hercegovine. Sve dok s bilo koje strane bude postojala politika liliputanskog imperijalizma prema BiH, na ovim prostorima neće biti mira.
