Ne tako davno, jedna škotska momčad, zaboravih u kojem sportu, gostovala je u Zagrebu. Doputovalo je i nešto gostujućih navijača, a neki od njih bili su u kiltovima. Slučajno sam prolazio pokraj kafića u kojem je grupa Škota pila svoju pivu, kad im je pristupilo nekoliko domaćih djevojaka i pitalo ih nešto, valjda, što skrivaju pod tim suknjicama. Kao na zapovjed, tri navijača su ustala, naklonila se, zadigla kiltove, i na urnebsno odobravanje svih prisutnih, pokazala da pod njima skrivaju svoje - gole guzice!
Guzica je plebejac, bazični demokrat i kozmopolit među dijelovima tijela, jednom riječju elementarni kinički organ. (Sloterdijk). Općenito govoreći, gole guzice barem od vremena Michelangela ne bi trebale predstavljati osobito skandalozan prizor. Za njihovo gledanje papreno plaćaju stotine tisuća turista koji posjećuju, primjerice, brazilske karnevale. One izazivaju simpatije promatrača i onda kad za neke ljetne urbane fešte u Berlinu ili Amsterdamu netko završi u fontani, ili kada neka turistkinja provocira pripadnika počasne straže engleske kraljice, koji mora stajati mirno, pogleda uprtog ravno u bolju budućnost. Ali jasno je da ženski i muški obnaženi organi za sjedenje imaju ponešto drugačiju konotaciju - o organima homoseksualaca da i ne govorimo.
Kao reprezentant kiničkog principa kao takvoga (moći živjeti svugdje, redukcija na bitno) guzica se teško može podržavati, premda se ne može reći da je već mnoga guzna luknja pustila iz sebe nacionalističke tonove. (Sloterdijk). Gola guzica, općenito govoreći, izaziva simpatije mnogih zato što je izraz karnevaliziranog prkosa, koji je više prigodni i glumljeni, nego što je pravi, subverzivni otpor. Ona počinje biti nešto više od toga tek kad ju se pokaže onima koji ne znaju za šalu.
Dio javnosti na čelu sa nekim biskupima već se danima skandalizira zbog toga što onaj učmali Hvar konačno počinje hvatati korak sa svjetskim turističkim trendovima. Večernji list najviše je šokiralo to što je jedna gola guzica navodno u sitne sate prošetala ispred crkve, za održavanja gay-tjedna.
foto: Večernji list
Mentalitet lokalnog stanovništva, to dobro znamo, vrlo je opasna, pače represivna stvar, pogotovo ako su svećenici ti koji govore u njegovo ime, i ako ga se, takvog kakav jest, drži zapuštenog u neznanju i neinformiranosti. A (guzne) teme su moći i ne moći, morati i ne smjeti, imati i suzdržavati se. Razumjeti guzicu bilo bi najbolja predškola za filozofiju, somatička propedeutika. (Sloterdijk).
