Slučaj Ivin otvara pitanje vjerodostojnosti civilnog društva, vrijednosti za koje se godinama zalaže i HHO - javnost rada, odgovornost, dosljednost.

Optužnica zbog sumnji u gospodarske malverazcije protiv prvog čovjeka Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava otvorila je pitanja za koja se pretpostavljalo da su već odavno apsolvirana. Prije svega u civilnom društvu. Posebno među avangardom iz 90-ih koja se zdušno trudila, a naposljetku i izborila, za institut javne odgovornosti. To što sada u HHO-u očito prevladava stav da optužnica protiv Danijela Ivina zapravo i nije neki problem dok na nju mur ne stavi nadležni sud zapravo je guranje glave u pijesak. Naprasnim inzistiranjem na pravnim finesama samo se muti voda, na jednaki način kada Vlada svoje ministre želi amnestirati od odgovornosti u njihovu resoru. Da se razumijemo, ovdje nije riječ o Ivinovoj eventualnoj krivnji ili nevinosti. O suđenju prije suda. To je doista pitanje sudskog postupka, ako do njega uopće i dođe. Znakovita je, međutim, pasivnost članova HHO-a, sve redom uglednika u svojem poslu - odvjetnika, glumaca, liječnika, profesora, publicista... Slučaj Ivin otvara pitanje vjerodostojnosti civilnog društva, vrijednosti za koje se godinama zalaže i HHO - javnost rada, odgovornost, dosljednost. Bez ostatka i iznimaka. A u ovom slučaju sve kao da ide suprotno tome. Svojom su inertnošću još u svibnju, istina tijesnom većinom, izabrali Ivina za predsjednika HHO-a, i to u krajnje sumnjivom postupku. Kada u prvom krugu nije prošao, bez puno obrazloženja, tajno je glasanje nakon sat vremena ponovljeno i - Ivin je postao nasljednik Žarka Puhovskog. Istina, tada se otvorilo pitanje kaznene prijave koja se već godinama vuče na državnom odvjetništvu. Treba li udruga za ljudska prava, ugleda poput HHO-a i nespornih zasluga za demokratizaciju ove zemlje, za prvog čovjeka imati osobu koja svakog trena može biti kompromitirana. I to vrlo ozbiljno, za malverzacije. I to u korist čovjeka koji je tada bio vrlo blizak vrhovima vlasti. Prevladao je stav o presumpciji nevinosti, da nitko nije kriv dok mu se to ne dokaže. Uz Ivinovo čvrsto obećanje da će istog trena dati ostavku ako optužnica bude podignuta. Sada je sve to gurnuto pod tepih. Optužnica je na stolu. Ivin, međutim, mijenja ploču i govori o zamrzavanju funkcije, ali i to samo u slučaju pravomoćne optužnice. Vrh HHO-a se ne buni. Štoviše, Veljko Miljević, član izvršnog odbora HHO-a, zastupa jednog od optuženih, a i sam Ivin je pri ustoličenju jasno dao do znanja da od članova HHO-a očekuje da ga brane na sudu ako do toga dođe. Ukratko, podizanje optužnice za gospodarske malverazije, teške stotina tisuća kuna, protiv čelnog čovjeka najuglednije domaće udruge za ljudska prava, u HHO-u se sada shvaća kao obiteljska stvar HHO-a, a ne stvar javnosti. Bez imalo kritike. Za sada je u javnosti jedini disonantni ton Ive Banca. Što onda očekivati od vlasti? Koja, priznajmo i to, ponekad i zaiskri biserima. Poput posljednje najave ekspresne smjene Kosoričine pomoćnice koja je fotelju izgubila u gotovo identičnim okolnostima koje su sada zadesile i Ivina. Zar je došlo do toga da su učenici prerasli svoje učitelje?!