Gregor u crkvenim gaćama

Kad ih već nema više od broja prstiju na objema rukama i koliko-toliko na pastirsku sliku pape Jorge Maria Bergoglija, prava je grehota što se još ne može klonirati raritetnog Gregora u crkvenim gaćama. Mons. Uzinić, duhovni pastir cijenjen zbog predanosti vjeri, vjerskoj zauzetosti za tzv. malog čovjeka, a ne politikantski militarizam, ovih je dana pozitivno šokirao javnost objavom financijskog izvješća Dubrovačke biskupije za 2014. godinu.

Valjda prvi put u povijesti Katoličke crkve u Hrvatskoj, a svakako prvi put u RH, stavljene su svima na uvid i najsitnije pojedinosti o tokovima Crkva je u razdoblju 2003.-2013. dobila iz državnog proračuna šest milijardi kuna, a sve ostale vjerske zajednice zajedno - nešto više od 202 milijuna kuna. U 10 godina! Kamo je otišao sav taj novac!?novca te vjerske zajednice. "Mišljenja sam da onaj tko daje novac ima pravo znati na što se on troši, bilo da je riječ o novcu poreznih obveznika ili donacijama tvrtki i vjernika", pojasnio je dubrovački biskup kolumnistu Darku Pavičiću u razgovoru za Večernji list. "Smatram da Crkva iz odgovornosti prema upravljanju novčanim sredstvima, koja su nam povjerena, treba prednjačiti u transparentnosti."

U Bijednoj se Našoj već desetljećima postavlja pitanje "crkvenog novca" i načina njegova raspolaganja, ali ta su se pitanja uvijek razbijala o čvrste bedeme odbojnosti crkvenog vrha. Katolička crkva kao zmija noge skriva blagajnu, i od svojih vjernika i od šire javnosti. Koliko teži crkvena kesa, tko i koliko stavlja u nju, odnosno tko, koliko i za što uzima iz nje!? To je dan-danas heretičko pitanje na koje se biskupima diže kosa na glavi. Koji je još imaju! Što koga briga za taj novac! - grme katolički mediji. Hrvatska biskupska konferencija nije malim prstom pomaknula ne bi li župe, biskupije i sam Kaptol postupili uzinićevski. Kao što su zakonski obvezni činiti svi što premeću preko prstiju tuđi novac.

Dubrovački biskup mons. Mato Uzinić - kojega militantan, desničarski zagrižen i mrzovoljan dio glava pod mitrama ne gleda lijepo zbog njegova jasnog zalaganja za kršćanske vrijednosti utemeljene na snošljivosti, bratstvu i ljubavi među ljudima, poštivanju različitosti, ljudskih prava i sloboda - sada je ostavio Crkvu bez riječi potezom da "onaj tko daje novac ima pravo znati na što se on troši". I zato je šteta što RH nema više tako utjecajnih među vjernicima, a ljudski, ne samo pastirski hrabrih svećenika. Jer, takvi kao on - ne, recimo, sisački biskup mons. Vlado Košić, gospićki mons. Mile Bogović, šibenski mons. Ante Ivas ili sam nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić - dopuštaju pluralnom društvu disati zdravim sekularnim plućima. Dobro, hrvatska sekularna pluća nisu zdrava, možda su već i pod TBC-om, ali…

Duhovni se pastiri Uzinićeva vjerskog, moralnog i intelektualnog kova ne služe retoričkom subverzijom u odnosu na građansku vlast, osobito omA da se kardinal Bozanić, umjesto ispraznog politiziranja kojim nanosi štetu RH, pozabavio korisnijim poslom: saznao koliko stoji tramvajska karta u Zagrebu te objavio financijsko izvješće o poslovanju svoje nadbiskupije!?rznutu - lijevu, te znaju granice do kojih je razumno upražnjavati vjerske nadležnosti. U zdravom pluralnom, sekularnom društvu vjersko i građansko nisu i ne trebaju biti u neprijateljstvu. Radi općeg i pojedinačnog dobra svih u tom društvu i radi izgledne budućnosti zajednice. Nažalost, Bijedna Naša jest pluralna u mnogom smislu, sekularna je tek na (ustavnom) papiru, a gotovo bezizgledna na duži rok. Među ostalim i zbog remetilačkog faktora unutar katoličkog klera, koji ne posustaje u negativnom nabrijavanju dijela građana protiv dijela sugrađana.

"I nije dobro što i dalje svatko ima svoje škole, svoje kafiće, svoje društvo, ali i što svi imamo njihove škole, njihove kafiće, njihovo društvo i, dakako, što svi i dalje imamo svoje neprijatelje, a onda se to pretvori u naša i njihova groblja", zavapio je lani na Memorijalnom groblju dubrovački biskup mons. Mato Uzinić u homiliji na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara. Upućivao je ljude prema istini, koja uvijek ima lice i naličje, na kršćanski oprost, miran suživot, ljubav i zalaganje za opće dobro i nije se politikantski svrstavao, osim na stranu dobra koje pobjeđuje zlo. Samo na tom dobru i Crkva ima svoju svrhu, razlog i budućnost.

Šest mjeseci prije Vukovara, mons. Uzinić je i za komemoracije na Bleiburškom polju sasuo otprilike istu poruku, otvoreno u oči, potomcima stradalih ustaša, domobrana i drugih pripadnika propale Pavelićeve paradržave: "Prestanimo se već jednom ponašati kao djeca ustaša i partizana. Prestanimo jedni drugima biti neprijatelji i postanimo jedni drugima braća i sestre". Kardinal Josip Bozanić je u ovogodišnjoj bleiburškoj homiliji praktično "ismijao"Uzinićevo mirotvorstvo i zalaganje za uljuđenu i snošljivu Hrvatsku, ugodnu za život svim svojim žiteljima, bez obzira na njihovu vjeru, nacionalnost i druge razlike.

Zagrebački nadbiskup je, tvrdi Jelena Lovrić u Jutarnjem listu, "govorio o nedužnim žrtvama, kao da drugačijih nije ni bilo. Svi su pobijeni bili žrtve, ali svi sigurno nisu bili nevini. Koljači iz Jasenovca, likvidirani bez suda, mogu biti žrtve, ali ih ništa ne može učiniti nedužnima". Kardinalu, osvjedočenom protivniku aktualne vlasti, maršala Josipa Broza Tita, njegove SFR Jugoslavije, partizanske pobjede nad nacifašizmom i nepriznatom ustaškom Endehazijom, nije ni stalo do povijesne istine, snošljive i sekularne Hrvatske. Ponajmanje do toga što misli i radi dubrovački biskup mons. Mato Uzinić.

Ne tiče ga se ni to, što s kardinalske pozicije dosoljava ionako već pretjerane podjele i razdore u društvu, izvrtanjem ili prešućivanjem povijesne istine. Pa i te da su se ustaše u bijegu prema Dravogradu kukavički skrivali pred partizanima iza živog štita desetaka tisuća zavedenih/pre Katolička crkva kao zmija noge skriva blagajnu, i od svojih vjernika i od šire javnosti. Koliko teži crkvena kesa, tko i koliko stavlja u nju, odnosno tko, koliko i za što uzima iz nje!?plašenih civila. Nisu poštivali primirje ni službeni nadnevak završetka Drugog svjetskog rata. Oružano se probijajući prema Titu savezničkoj britanskoj vojsci u Austriji, koja s njima nije željela ni pregovarati, ustaše su u tjedan dana nakon što su morali položiti oružje prouzročili partizanima blizu 3000 mrtvih i ranjenih. Bili su itekako svjesni svojih zločina 1941.-1945. i toga da za njih moraju položiti račun. Partizani su poimence znali tko je tko među Bozanićevim "nevinašcima", tko je što, gdje i kada činio.

A da se kardinal Bozanić, umjesto ispraznog politiziranja kojim nanosi štetu RH, pozabavio korisnijim poslom: saznao koliko stoji tramvajska karta u Zagrebu te objavio financijsko izvješće o poslovanju svoje nadbiskupije!? Jamačno bi to građane više zanimalo od politikantskih filipika, kojima iritira znatan dio vjernika u što se može uvjeriti iz medijskih anketa pred prvostolnicom na Kaptolu. "Došli smo na misu, a ne slušati politiku s oltara!"- kažu vjernici ili znakovito okreću glave od mikrofona, kiselo se osmjehnu i ubrzaju korak. A tu politiku moraju debelo plaćati i kad se s njom na slažu.

Predsjednica i saborska zastupnica Hrvatskih laburista - stranke rada Nensi Tireli napokon je, nakon mjeseci čekanja, nedavno dobila iscrpno Vladino izvješće o tome koliko Katolička crkva i ostale vjerske zajednice koštaju porezne obveznike. Skinuta je strogo čuvana državna tajna! Crkva je u razdoblju 2003.-2013. dobila iz državnog proračuna šest milijardi kuna, a sve ostale vjerske zajednice zajedno - nešto više od 202 milijuna kuna. U 10 godina! Kamo je otišao sav taj novac!? Plus velike svote iz brojnih drugih izvora, plus milodari, plus… Bog te pitaj. Crkva o tome šuti kao zalivena i ne želi podastrijeti račun! Tek mons. Mato Uzinić, na opće zaprepaštenje ostalog klera, odglumio Gregora koji se, eto, financijski skida do gaća. Pošteno, savjesno i bezazleno.

"Pravi razlog ove objave zahtjev je za efikasno i transparentno upravljanje materijalnim dobrima pred kojim se Crkva uvijek nalazi", kazao je Mons. Uzinić, duhovni pastir cijenjen zbog predanosti vjeri, vjerskoj zauzetosti za tzv. malog čovjeka, a ne politikantski militarizam, ovih je dana pozitivno šokirao javnost objavom financijskog izvješća Dubrovačke biskupije za 2014. godinumons. Uzinić u intervjuu Večernjem listu. "No snažan poticaj za objavu izvješća bili su i financijski problemi s kojima se biskupija suočila u 2013. godini (financijske dubioze s ugovorima i trgovačkim društvima u vlasništvu Dubrovačke biskupije, koje je ostavio sadašnji zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić). Nadam se da će nam i ovo pomoći da s vremenom budemo sve manje Crkva koja je usmjerena na sebe i postanemo Crkva koja je usmjerena na druge.

Uzimajući u obzir utjecaj gospodarske stvarnosti na život i na osjećaje ljudi danas, jasna je osobita važnost načina na koji se Crkva odnosi prema materijalnim dobrima. Zato je u nastojanju oko vjerodostojnosti pitanje materijalnih dobara jedno od delikatnijih i važnijih pitanja s kojim se Crkva danas treba suočiti. Postoje mnogi dobri primjeri vrlo transparentnih financijskih izvještaja, kakvo je primjerice i izvješće Svete Stolice koje je dostupno na njihovim stranicama."

Dubrovačka biskupija, sa svojih pet dekanata, 61 župom, 40 redovničkih samostana, 74 977 vjernika te osam tvrtki u vlasništvu i suvlasništvu (uključujući Caritas), vrlo je uspješan, profitabilan holding. Biskupija je završila prošlu godinu, piše u izvješću, s više od 1,75 milijuna kuna dobiti (prihod 25,44 i rashod 23,69 milijuna kuna). Na redu su ostale biskupije? I, kao šlag na torti - Kaptol!? Neka se vidi koliko građane stoji neizvjesnost odlaska njihovih vjerujućih sugrađana u neizvjesnu rajsku vječnost.