Prostorni planovi usmjeruju razvoj pojedinih područja pa su najvažniji dokumenti koje donose gradska i općinska vijeća. Njihova kvaliteta iskazuje se kroz vrijeme njihovog trajanja. Primjerice Grad Rovinj i okolne općine donedavno su se razvijali po planu koji je donijet davne 1968. godine, pa su se vremenom pokazali brojni nedostaci, koji su se itekako oslikali u prostoru.
Rovinjska gradska uprava je stoga prije osam godina, prilikom pokretanja izrade novih planova, organizirala stručni seminar u kongresnoj sali hotela Eden, na kojem su nadležni službenici i vijećnici Grada Rovinja i okolnih općina od stručnjaka iz resornih ministarstava i Županijskog zavoda za prostorno planiranje govorili o njihovoj važnosti i metodama usvajanja. Pritom je naglašeno da u tom živom procesu mora sudjelovati što više građana, kako bi se planovi pisali prema njihovim planovima, željama i viđenjima.
Iako je seminar organizirao Grad, kasnije se svega na njemu izrečenog najmanje držao. Općine Žminj, Kanfanar i Bale su naime po nekoliko puta, a ne samo jednom, kako to propisuje zakon, organizirale javne rasprave ne samo o svojim prostornim, nego i o planovima nižeg reda. Žminj i Bale su primjerice prilikom smjene vlasti radikalno mijenjali svoje već dovršene prostorne planove. Dok je Grad Rovinj pripremao svoj plan, Kanfanar ga je zbog ubrzanog razvoja triput u redovnoj proceduri donosio i mijenjao.
Osam godina za prostorni plan
U Rovinju će reći da je malim općinama lako mijenjati planove jer imaju manje ograničenja i urbanog teritorija. Sve tri općine imaju međutim puno više naselja i putova, a nepobitna je činjenica da su ovaj ogromni posao obavili s tek po nekoliko zaposlenih službenika, od kojih ni jedan nije urbanističke struke. Grad Rovinj ima naprotiv golem administrativni aparat i posebni odjel za investicije i urbanizam s brojni stručnim djelatnicima. Osam godina donošenja rovinjskog prostornog plana donijelo je brojne neželjene posljedice, pa su u Rovinju izgrađeni cijeli kvartovi apartmanskih zgrada, koje su narušile dotad skladno tkivo novih dijelova grada.
Javna rasprava o prostornom planu Rovinja održana je u jutarnjim satima. Za njegovo je donošenje zanimanje bilo veliko, a dvorana u Domu kulture premala da primi sve zainteresirane, pa se javno izlaganje osluškivalo i s hodnika. Iako je oporba to sugerirala, predlagači plana nisu našli za shodno da se rasprava ponovi, održi u većoj dvorani i organizira i u Rovinjskom Selu, koje samo ima više stanovnika od brojnih istarskih općina. Prilikom rasprave o urbanističkom planu Rovinjskog Sela izrađivači su hladno odbijali brojne primjedbe građana, najčešće uz obrazloženje da su trebale biti dane uz donošenje prostornog plana Rovinja, koji mnogi nisu imali prilike ni vidjeti.
Rovinjsko Selo bez plana izgubilo identitet
Mnogi od brojnih građana koji su došli na javno izlaganje seljanskog plana prisjetili su se da je pred osam godina u istoj sali održan znanstveni skup o skoroj 500. obljetnici Sela, o kojem nažalost nikad nije izdan zbornik. O urbanom tkivu Sela izlagao je poznati arhitekt mr. Berislav Iskra, porijeklom iz ovog mjesta. Biranim riječima govorio je u urbanoj tradiciji Rovinjskog Sela, koje se razvijalo kapilarno oko prometnica, sa zbijenim kućama iza kojih su gospodarska dvorišta s brojnim etnografskim elementima poput cisterni i pećnica. Već je tada naglašeno da se taj stari dio Sela treba zaštititi kao graditeljska baština.
Osam godina kasnije apartmanizacija je učinila svoje, pa Selo nepopravljivo naliči prigradskim kvartovima dalmatinskih gradova, koji su građeni bez ikakvih urbanističkih normi. Zanimljivo je da je Grad Rovinj svih tih godina u svoje godišnje programe postavljao izradu urbanističkih planova i Sela i Kukaletovice, koja je također unakažena apartmanizacijom, a sada se gradski čelnici hvale da su priječili da Selo nabuja do 30 tisuća stanovnika, već će ih moći imati nešto manje od pet, dakle opet šest puta više nego ih je imao pred osam godina.
Zbog kašnjenja prostornog kasnili su i planovi naselja, i sada se nema više što ispraviti, pa su brojne primjedbe građana na seljanski plan činovnički odbijane jer više nema ni vremena ni prostora za njihovu implementaciju. U zabludu su dovedeni i brojni investitori koji su tu kupovali terene za gradnju stambenih zgrada za tržište, koji zbog dovođenja u zabludu najavljuju sudske tužbe protiv Grada.
Diskvalifikacija mladih iz udruge Baluota
Slično se gradska uprava ponijela i prema inicijativi udruge Baluota, koju su u tijeku rasprave o detaljnom urbanističkom planu hotela Rovinj pokrenuli mladi Rovinjci na studiju u inozemstvu, sve redom završeni postdiplomci ili magistranti. Nakon biranih fraza da su zadovoljni angažmanom mladih za svoj grad, ubrzo su krenule diskvalifikacije. Dokaz je navodno bilo njihovo neodazivanje na razgovor sa stručnim djelatnicima Grada, neuobičajen način izražavanja nezadovoljstva, skupljanje potpisa na prepad i slične floskule.
Na kraju je mladima jasno poručeno da će se peticija sa skupljenih 2.800 potpisa i dodatnih gotovo 600 na internetu tretirati kao jedna primjedba na javnu raspravu, što je očito ignoriranje inicijative udruge Baluota i brojnih potpisnika peticije, koji nisu protiv gradnje hotela, već žele da se na primjereniji način uklopi u urbano tkivo grada. Javnost nije dobila ni riječ odgovora na ključno pitanje zašto se zaobišla procedura, pa prije raspisao natječaj za idejno-arhitektonsko rješenje, kojem se sada prilagođava detaljni urbanistički plan, umjesto da je DPU dao uvjete i smjernice za tipologiju novog hotela.
Činjenica da je među inicijatorima peticije i Marko Sošić, sin nekadašnjeg gradonačelnika Rovinja dr. Lida Sošića, bila je dovoljna da se ona proglasi političkom provokacijom i akcijom kojim se sada umirovljeni političar želi vratiti na vlast. Iako je Lido Sošić, prvi IDS-ov gradonačelnik Rovinja s odrađena dva mandata, opovrgnuo da ima političke ambicije, istaknuvši da se vratio struci krajobraznog arhitekta i zbog toga odbio ponudu da po drugi bude član Županijskog poglavarstva, sumnje nisu nestale, pa je skupina od osam mladih intelektualaca politički etiketirana.
Time su i oni, kao i brojni drugi prije njih, dobili do znanja da trebaju plivati uz maticu, ako žele nešto u njoj uloviti. Sve se manje mladih intelektualaca naime nakon studija vraća u Rovinj, pogotovo onih iz inozemstva. Oni ili nemaju prilike pokazati što su naučili, ili se pak ne žele pokloniti aktualnim političkim čelnicima i postati gmizavci, koji će svoje mišljenje morati tražiti u centrima političke moći. Vlastima su miliji poslušnici, ma kakvog intelektualnog potencijala bili. Svi su ostali po onoj ili si s nama, ili si protiv nas protivnici ili nečiji plaćenici.

