32. sjednica Skupštine Grada Zagreba
Za trajanja aktualnog sata i prve četiri točke dnevnog reda vladalo je izvjesno primirje između skupštine i gradonačelnika Milana Bandića, pa se više puta spominjalo čak i međusobno povjerenje! Gotovo sve zahtjeve zastupnika gradonačelnik je prihvatio. To se prvenstveno odnosi na visinu učešća kojeg roditelji moraju plaćati za smještaj djece u dječjim ustanovama - 300 kuna od ukupnog troška od 1.900 kuna mjesečno, bez pobzira na dohodak ili imovinsko stanje roditelja. Važno je također da su u subvencijama izjednačeni privatni i gradski vrtići, čime se teoretski otvara mogućnost smanjenja ukupnih deficita, ukoliko će privatni vrtići prihvatiti poslovanje pod tim financijskim uvjetima.
Popustljivost gradonačelnika vidjela se također i kod usvajanja proračuna za 2012. godinu. Gotovo svi amandmani zastupnika su prihvaćeni, a među njima su svakako najvažniji oni kojima se tražilo 100 milijuna kuna dotacija za javni prijevoz i povećanje sredstava za obrazovanje, kulturu i socijalu.
Međutim, pravu buru izazvalo je pet točaka dnevnog reda koje su se odnosila na usvajanje odluka o izradi (detaljnih) urbanističkih planova. Poučeni iskustvom da se kod donošenja urbanističkog plana ne može više izmijeniti bitne postavke plana ukoliko to nije već bilo zacrtanu u odluci o izradi, Odbor za prostorno uređenje predložio je skupštini doradu i odgađanje donošenja svih pet odluka o izradi. Očito je da moguća suradnja s gradonačelnikom stoji na vrlo krhkim nogama, zbog brojnih neprihvatljivih odluka o prostornom uređenju koje je donijela skupština prošlog saziva, a čije se posljedice sada očituju u svojoj realizaciji.
U prošlom sam nastavku pisala o velikoj zelenoj površini prenamjenjenoj u građevinsku zonu - Millerovom bregu. Naslućuje se mogućnost kompromisnog rješenja, barem za prvu etapu u kojoj je investitor sam smanjio gustoću, zamijenivši visoku stambene zgrade obiteljskim kućama. No predlagač urbanističkog rješenja nije niti za taj smanjeni kapacitet predvidio odgovarajući prometni priključak na gradsku uličnu mrežu, otvaranjem kratkog spoja na ulicu Črnomerec, umjesto direktno na Ilicu, uskom Bračunovom ulicom, koja je zapravo glavni pristup parkiralištu Konzuma.
Gradonačelnik jednostavno odbija prihvatiti pravni poredak ove zemlje i time definitivno onemogućava uspostavu bilo kakvog međusobnog povjerenja.
Daleko je teže riješiti problem dvaju (detaljnih) planova za uski pojas između autoputa i Save u Blatu, koji je prenamjenom notornog zaštitnog zelenila postao građevinsko zemljište. Na tako uskoj i dugoj parceli predviđena je vrlo visoka gustoća (neboderi!) a Hrvatske vode ne dopuštaju korištenje pristupne ceste koja postoji uz savski nasip. S jedne strane gotovo je nevjerojatno da neko poduzeće, pa makar ono bilo i javno, može diktirati režim korištenja gradske površine koja nije u njegovom vlasništvu. Zapravo je još apsurdnije da je grad dozvolio prenamjenu prostora koji je tako uzak da nema mjesta za provođenje pristupne ulice, pa se njen kontinuitet jednostavno prekida i ona nestaje ispod planiranih zgrada.
U svojim žestokim apelima i zahtjevima da skupština pod svaku cijenu prihvati sporne odluke o izradi prostornih planova (ta radi se o novcu koji grad treba naplatiti od investitora!) gradonačelnik je stalno spominjao nužnost minimalnog međusobnog povjerenja. Najpreciznije je bilo stajalište zastupnika Jurice Meića, koji je podsjetio gradonačelnika da o povjerenju ne može biti govora, dok u izvršnoj vlasti i dalje nekažnjeno rade oni koji su protuzakonito mijenjali prostorne planove kroz tehničke ispravke. Iako je nalaz skupštinskog istražnog povjerenstva o protuzakonitim izmjenama planova potvrđen kroz dva mišljenja (bivšeg) Minstarstva zaštite okolišta, prostornog uređenja i graditeljstva, gradonačelnik neprekidno ponavlja da "njegovi ljudi" nisu kršili zakon. On dakle jednostavno odbija prihvatiti pravni poredak ove zemlje i time definitivno onemogućava uspostavu bilo kakvog međusobnog povjerenja.
Kako daleko ide gospodin gradonačelnik u zaštiti glavnog aktera ove afere (glavnog i jedinog gradskog "urbaniste", pravnika Željka Horvata, koji je smislio da su svi neboderi "gradski projekti" za koje ne važe urbana pravila, pa je svima omogućio, čak i kroz ispravke planova, tlocrtnu izgrađenost od 90 posto) vidi se po tome, kako je u radio emisiji naznačio moguće krivce: imenovao je tri pročelnika koji su parafirali ispravke (Davora Jelavića, Jadranku Veselić Bruvo i Ivicu Fanjeka) dok glavnog autora ispravki nikad ne spominje.
Ono jedino što bi moglo osoviti urbanističku struku na noge i spriječiti katastrofalne posljedice po gradski prostor, jest stručna konsolidacija devastiranih institucija.
Ono što istinski zabrinjava rašireno je uvjerenje da se radi o političkom konfliktu, a ne o odsutnosti bilo kakvih stručnih kriterija u usmjeravanju prostornog uređenja grada. Ono jedino što bi moglo osoviti urbanističku struku na noge i spriječiti katastrofalne posljedice po gradski prostor, jest stručna konsolidacija devastiranih institucija. No, karakteristično za tranzicijske procese divljeg kapitalizma, institucija se sustavno uništavaju.
Ne želim biti zlokugi prorok, ali pokušat ću naznačiti najcrniji scenarij "afere ispravke prostorni planova" koji bi se dogodio kad bi nova vlada, u koju građani polažu toliko nade upravo zbog uspostave pravnog poretka, učinila Kopernikanski obrat po kojem bi gradonačelnik mogao biti ipak u pravu. Naime, već u prvom koraku vlada je odustala od dijela svog programa, pod pritiskom jednog koalicijskog partnera (HNS-a, naravno), te odvojila prostorno uređenje od ministarstva zaštite okoliša i pripojila ga graditeljstvu. Tako su se stvorili uvjeti da prostorno uređenje postane isključivo priprema za gradnju, umjesto instrument zaštite prostora. Novi ministar graditeljstva, elektroinžinjer Ivan Vrdoljak koji u nastupnom intervjuu kao najvažnije obećaje da će graditi "Čačićeve stanove" (iako postoji u zemlji više od 30.000 neprodanih stanova) mogao bi poništiti mišljenje dosadašnjeg ministarstva i reći da izmjene prostornih planova kroz tehničke ispravke nisu protuzakonite, kako bi se moglo brzo i puno graditi, graditi i graditi.
