Ivo Sanader je urgirao kod Milana Bandića da se vlasniku Diokija Robertu Ježiću izađe ususret, pa je ukupni iznos duga od oko 46 milijuna kuna potom navodno smanjen za 21 milijun.

 

Zagrebački holding je travnju prošle godine izvansudskom nagodbom oprostio petrokemijskoj kompaniji Dioki gotovo polovinu dugovanja na ime naknade za korištenje gradskog pročistača voda, a tu je ekskluzivnu pogodnost najvećemu hrvatskom kemijskom proizvođaču omogućio tadašnji premijer Ivo Sanader. Naime, prema saznanjima što ih je ova redakcija dobila od izvora bliskog najvišim krugovima Gradskog poglavarstva Grada Zagreba, Sanader je osobno urgirao kod Milana Bandića da se vlasniku Diokija te premijerovu intimusu i također članu HDZ-a Robertu Ježiću izađe ususret, pa je ukupni iznos duga od oko 46 milijuna kuna potom navodno smanjen za čak 21 milijun. Sve do danas, međutim, javnost nije znala ništa o istinskim motivima te nagodbe, kao niti o visini i točnom porijeklu otpisane svote; doznajemo tako da je riječ bila zapravo o kamatama na dugovanje što se gomilalo kroz duže razdoblje.

jezic.jpg jezic.jpg

Članica uprave Zagrebačkog holdinga za pravna pitanja Vlasta Pavić protumačila nam je u e-mailu da je gornja teza Diokija naposljetku podržana ekspertizom trgovačkog društva Mašinoprojekt, a revizijom potvrđena s Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, pa je zbog toga i uprava Holdinga - na sastanku na kojem, inače, nije prisustvovao njezin predsjednik Ivo Čović - pristala umanjiti dug za 30 posto; naš izvor, pak, upućuje na otpis dijela od preko 45 posto

  od čitavog dugovanja. Na ovome mjestu ipak upada u oko kontradikcija između njezina iskaza i onoga što je rekao član Uprave Diokija Leo Dolezil u magazinu Lider prije tri godine, tvrdeći kako Dioki "uredno podmiruje 70 posto iznosa računa, koliko smatra da je ispravno, jer je protiv plaćanja 'nameta na paru'". Ukratko, nije jasno zašto bi Holding zatim poništio Diokiju samo dio duga, ako je čitav iznos već nastao neplaćanjem isključivo onog dijela naknade čiji je rezon uspješno osporen.Ispada kako je visinu "nameta na paru" i samog duga koji će doći na naplatu moguće procijeniti na više načina, osim ako Dioki nije u međuvremenu počeo uskraćivati Holdingu i onih 70 posto, "koliko smatra da je ispravno".

 

Nadalje, upitali smo Vlastu Pavić je li neki drugi dužnik - u tom se momentu za pročistač bilježilo ukupno oko 127 milijuna kuna nenaplaćenih potraživanja - zatražio izvansudsku nagodbu i djelomično poništavanje duga, te smo dobili odgovor da takvog nije bilo, "s obzirom na to da je riječ o specifičnoj situaciji". A na molbu da prokomentira našu informaciju o Sanaderovoj intervenciji prema Gradu Zagrebu, odgovoreno nam je da "Grad Zagreb niti u jednom trenutku nije bio stranka u navedenim postupcima".

39578.jpg

Povrh svega, upravo se projekt gradnje pročistača u proteklom desetljeću ističe kao gradski slučaj na koji uz neke ekološke mane i dvojbenu efikasnost pada i više nego osnovana sumnja za najveću razliku između službene informacije o potrošenom novcu i onoga što se pretpostavlja da bi mogla biti istina: Grad Zagreb počeo je tu dugogodišnju operaciju s podatkom o cijeni od oko 170 milijuna eura, i zaustavio se na 256 milijuna, ali je Europska banka za obnovu i razvoj paralelno izvijestila kako je Zagrepčane pročistač koštao 326 milijuna eura.

I tako, sva je prilika da je čak 70 milijuna eura u jednom jedinom gradskom projektu naprosto prekrila sjena, no tim neovjerenim izdatkom građani Zagreba nisu automatski pošteđeni od onoga permanentnog, naime, od obaveze da plaćaju mjesečnu naknadu za korištenje pročistača bez obzira na to što žive u kvartovima poput Dubrave ili naselja podsljemenske zone, a koji nemaju veze sa sustavom odvodnje o kojem se ovdje radi. Robert Ježić, kojem smo također poslali nekoliko pitanja o izvansudskoj nagodbi i Sanaderu, te o ekskluzivnosti dotične privilegije, nije nam se javio premda nam je njegova tajnica rekla da više puta dnevno provjerava elektronsku poštu. Možda samo bez njegove izjave ostali baš stoga što smo mu e-mailom odmah poručili i to da problem uopće ne nalazimo u polaznoj poziciji Diokija u odnosu na Holding i pročistač, nego u onoj dolaznoj što nam je naknadno predočena, između svih malih i velikih dužnika evidentno rezerviranoj samo za njega.