Slovenija do Dubrovnika?
, novinar Večeri
Glasat ću 'za' jer bi se ovim moglo zatvoriti traumatično poglavlje među državama koje, prije svega na slovenskoj strani, već pobuđuje resentiment. Naime, da nam Hrvati uzimaju nešto što je jednom bilo naše, iako nas kao države još nije ni bilo. Odbijanje arbitražnog sporazuma imalo bi potpuno nepredvidive, čak iracionalne posljedice, a učvrstilo bi status quo koji ide na štetu Slovenije, te bi izazvalo pritiske međunarodne zajednice. Plove li naši ribari uopće posred Piranskog zaljeva? Može li slovenski policijski čamac glisirati do mitske točke T5, a da Hrvatska ne protestira? Živi li Joras u Sloveniji? Može li biti gore? I još o tome kako su Hrvati s lakoćom prihvatili sporazum - što uopće nije istina - a Slovenija stavlja na kocku sve. Hrvati su ga morali prihvatiti jer bi inače njihov ulazak u EU bio odgađan unedogled. Rizik je za Hrvate bio veći jer arbitražni sporazum Sloveniji samo daje realnu mogućnost da dobije dodir s otvorenim morem.
Kad opozicija govori o Savudriji, pa o Umagu, čak i Rijeci, pitam se zašto su, dovraga, tako skromni da ne vide Sloveniju do Dubrovnika kao što je to bilo pod Ilirskim provincijama. Ako kao ishodišni datum uzmemo stanje na dan 25. lipnja, dopušteni su teritorijalni snovi, odnosno pretenzije. A ako ih već imamo, neka se bar isplate. Samo, spomenuta gospoda zaboravljaju: tada su, naravno, takvi snovi dopušteni u oba smjera.
Idioti, primitivci za lavor slane vode
, kantautor
Šteta što me ne možete vidjeti kako se ozbiljno i pametno držim dok pišem ove retke. Slovenija i Hrvatska su me svojim političkim spletkarenjem i glumatanjem u zadnjih dvadeset godina stavile u poziciju da kao osoba s pravom glasa na referendumu donesem osobnu odluku o stručnoj prikladnosti rješavanja graničnog spora. Sad kad su političari na obje strane zaključili da im ljudi, na obje strane, više ne nasjedaju, zbog svoje čiste savjesti žele naša osobna mišljenja?! U redu!
Očito sam dočekao dan kad mogu glasno reći svoje mišljenje: da smo se prema susjedima ponašali drukčije onda kad su našu pomoć najviše trebali, granicu smo mogli i sami nacrtati gdje god smo je htjeli. Ali ne, tada smo, sebični i oholi, profućkali zahvalno prijateljstvo koje bi nam već do danas donijelo puno više, nego što će nam donijeti darovani lavor slane vode. Moje osobno mišljenje? Jedva čekam da Hrvatska uđe u EU, da opet ne bude granice među nama. Svi naši nacionalisti, idioti i primitivci preko noći će izgubiti svoj svagdanji kruh i dežurnu kost svakog glasačkog populizma. U Hrvatskoj imam puno prijatelja i odličnu publiku koja me voli iako sam Slovenac sa srpskim imenom. I tamo i kod kuće sam našao srodne duše i svima nam je ljubav prema glazbi, književnosti, košarci i dobrom humoru važnija od rase, vjere ili nacionalnosti. Volio bih da što prije dočekam dan kad ćemo opet biti svoji na našem i naši na svome. Zato ću na referendumu zaokružiti ZA.
I sami radimo ono što zahtijevamo od drugih
, književni urednik i esejist
Moć malih je uvijek u pravu i demokratskim vrednotama. I ako od drugih zahtijevamo takav odnos prema sebi, moramo ga i sami iskazivati. Nekakva blokada ili ucjenjivanje Hrvatske, u međunarodnoj zajednici bi nam donijelo više negativnih bodova nego koristi. I, uopće, ako vjerujemo u svoje argumente, ne bi nas smjelo biti strah arbitraže koja se provodi u skladu s međunarodnim pravom. Zato ne vidim razloga da se prepuštamo nekoj iracionalnosti, osjećajima ili emocijama da bi opojni osjećaj nacionalne prikraćenosti kompenzirali u ovom graničnom sporu. Budimo suvremeno, moderno, demokratsko europsko društvo koje zna rješavati konflikte. Sa svim susjedima, ne samo s Hrvatima, imamo iznimno kompleksne međusobne odnose, od kulturnih do gospodarskih. Imamo isprepletene ljudske sudbine. Zbog jednog segmenta ne bismo smjeli stavljati na kocku cijeli kompleks. A posebno ne u 21. stoljeću, kad su teritorijalni sporovi samo djelić cjeline.
Rat za ušće rijeke Mirne
, pisac i kazališni umjetnik
Mislim da je već vrijeme da se ta granica i odredi i što više otvori. Od granice bi nam važniji morali biti dobrosusjedski odnosi i briga za zajednički ekosistem. Nisam jedini Slovenac koji voli Jadran i tamo gdje je hrvatski i bojim se da bi mi rat za ušće Mirne više mora uzeo, nego dao. A tu je, prije svega, i povijesni kontekst u kojem je neprijateljstvo između Slovenaca i Hrvata voda na mlin moćnoj i ambicioznoj Italiji. I kad se već upotrebljava riječ kolaboracija, ozbiljno se pitam tko u tom slučaju radi za tuđe interese.
Budimo samosvjesni
, bivši predsjednik
Spor se treba riješiti. Moramo znati da država granice ne određuje niti ih priznaje sama, već ih priznaje uzajamno sa susjedima, a priznati ih mora i međunarodna zajednica. Sporazumijevanju ne vidim alternativu. I ako odgodimo odluku, sudionici spora ostat će isti i naše argumente morat će prihvatiti i Hrvatska i međunarodna zajednica.
Također, u budućnosti nećemo imati jače argumente. Naši argumenti su dobri i opravdavaju našu samosvijest u tome da će ih i arbitri uzeti u obzir. Glasom za arbitražni sporazum odlučujemo se za put uvođenja argumenata pomoću kojih ćemo dobiti pošteno i pravično rješenje. Ono će se temeljiti na stanju na dan 25. lipnja 1991., kad su si Slovenija i Hrvatska uzajamno priznale državnu samostalnost u okviru tadašnjih granica i prava, te iz stanja koje je priznala međunarodna zajednica kad je priznala samostalnu Republiku Sloveniju. Arbitražni sporazum je dobar i vrijedno ga je poduprijeti.
Budimo realni
, politolog
Republika Slovenija arbitražnim postupkom može samo dobiti, a održavanjem sadašnjeg stanja može izgubiti dobar dio onog što smo 25. lipnja 1991. pravno (de iure) ili činjenično (de facto) imali. Ključno je da ćemo odbijanjem arbitražnog sporazuma izgubiti i važnu međunarodnu podlogu, koju priznaju i drugi u međunarodnoj zajednici, za određivanje teritorijalnog dodira s otvorenim morem. Kad je već i ovaj sporazum Republici Hrvatskoj trebalo doslovno nametnuti, ne vidim realan način ili razlog kako bi i zašto ikad više pristala na nešto slično.
Špekulantske politike na obje strane
, Institut za kriminologiju
Naša država je još u porođajnim mukama demokracije, kad se svaka opozicija mora suprotstaviti važnijim odlukama vlade. A s obzirom na to da nijedna vlada dosad u dvadeset godina nije bila sposobna postići prihvatljiv kompromis, nužno je došlo do situacije kad su moguća samo još razmjerno loša rješenja, ali još uvijek bolja od onih koje nudi opozicija. Prema Janšinim riječima, morali bismo se pogađati toliko dugo dok u rješavanju ovog problema ne budemo jedinstveni. Zapravo nije mogao bolje razotkriti svoje želje: održavati konflikt unedogled i stalno ga koristiti za unutrašnjopolitičke ciljeve. Tko se, naime, nada da su se Slovenci sposobni ujediniti oko ovakvih stvari, uzalud će čekati. Slovenci, koji poslovično vole istjerivati pravdu, također i na europskim sudovima, moraju se pomiriti s time da će neko slično tijelo odlučivati i u ovom slučaju. Ako imamo dovoljno jake argumente i znamo ih dobro predstaviti (čini se da se jedino u tome svi slažemo), ne bismo smjeli odjednom izgubiti povjerenje u neki ugledni organ odlučivanja. Mislim da je najvažnije da se spor konačno riješi i da ga se time uzme iz ruku špekulantskoj politici na obje strane. Taj rezultat je važniji od kakvog kilometra vode ili kopna za koji bismo mogli biti zakinuti, iako vjerujem da neće biti tako.
Sram me je
, pjesnik, pisac, prevoditelj, urednik
Kad bih započeo s prvom mišlju koja mi se najdublje urezala u svijest, rekao bih: Kao kod svake stvari, i sada, na početku predreferendumske kampanje, razotkriva se naša potpuna nesposobnost za dijalog, razgovore, usklađivanja, jer s jednakom strašću s kojom smo nedavno, kao pojedinci i kao narod, glodali slasnu kost o psima i njihovoj nesretnoj žrtvi, tako se sada iživljavamo na predloženom referendumu arbitražnog rješavanja našeg spora s Hrvatskom: odmah se nađemo upravo vojnički postrojeni u stranačke odrede slijepe mržnje, a prije svega samopromocije u najnekritičnijem obliku. Nepristrani putnik kroz našu lijepu zemlju pomislio bi da je strastveno međusobno ponižavanje naš dogovoreni oblik demokracije. Kad slušam i gledam što se događa, jednostavno me - sram. Glasat ću svejedno ZA, jer samo u tom slučaju nudi nam se mogućnost da mi susjedi međusobno komuniciramo kao ljudi. I zato što se sjećam susreta slovenskog i hrvatskog proširenog predsjedništva davne 1991. godine: sporazum o granici je bio takoreći već dogovoren, ad hoc izabrana redakcijska komisija trebala mu je dati konačan oblik, ali sve se izjalovilo. Mogu reći: nikad više tako dobre prilike za nas, Slovence. Kao da se neko prokletstvo uvuklo u nas: bez svađe ne znamo živjeti. Jadan narod: kad su nam usta puna otrovne sline, najčešće se pozivamo na njega.
Protivnici arbitraže varaju glasače
, stručnjak za međunarodno pravo
Na referendumu ću glasati ZA jer mislim da je arbitražni sporazum, ratificiran od strane obaju država, dobar pravni okvir za zaštitu vitalnih interesa Slovenije. Arbitražni sporazum do kojeg se došlo uz pomoć EU nalaže arbitražnom sudu, na čiji sastav i sami imamo utjecaj i imamo svog arbitra među pet arbitara, da osim primjene međunarodnog prava u rješavanju graničnog spora kumulativno primjenjuje pravičnost i načelo dobrosusjedskih odnosa za postizanje poštene i pravične odluke, uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti u određivanju dodira Slovenije s otvorenim morem i režima prikladnih morskih područja. Važno je da će arbitražni sud u određivanju granice i dodira Slovenije s otvorenim morem morati polaziti od stanja na dan 25.6.1991. po međunarodnom pravnom načelu uti possidetis, gdje sadašnji status quo ide na štetu Republici Sloveniji zbog jednostranih hrvatskih posezanja u slovenski teritorij. Argumenti protivnika arbitražnog sporazuma o slovenskom gubitku suverenosti, o arbitražnom određivanju središnje crte u Piranskom zaljevu, gubitku statusa Slovenije kao pomorske države i moguće služnosti plovidbe po hrvatskom moru, nikako ne stoje i samo varaju glasače. Mislim da bi arbitražni sud u prosudbi morao uzeti u obzir slovenske argumente povijesnih i drugih relevantnih okolnosti, kao i prikladnu međunarodnu judikaturu o teritorijalnim sporovima na moru koja vodi računa o pravu država na neposredan pristup međunarodnim vodama i o svim relevantnim okolnostima, da bi se postiglo pravedno rješenje međunarodnih sporova.
Da nam ne bi ostao samo dugi nos
, borac za ljudska prava
Takvu povijesnu priliku nikada više nećemo imati. Ako mi Slovenci budemo tako nerazumni da odbijemo sporazum, ostat će nam pola Piranskog zaljeva - i dugi nos. Onda možemo još sto godina čekati da Hrvati pristanu na sporazum po načelu ex aequo et bono ili na vraćanje Savudrije Sloveniji, a to, naravno, nikad nećemo dočekati. Imat ćemo, dakle, ono što izglasamo na referendumu: ili prednosti osiguranog izlaza na otvoreno more i očuvan međunarodni ugled - ili 'prednosti' sadašnjeg neuređenog i za nas višestrano lošeg stanja koje će se s godinama samo još pogoršavati.
Prestanimo s dramom
, glumica
Ako smo uvjereni da smo u pravu i ako znamo da imamo jake argumente, onda ne bismo trebali stvarati ovakvu dramu oko arbitražnog sporazuma. Sjećam se da je jednom cijelo more bilo naše. Kad sam sama išla na Korčulu ili u Bol, imala sam osjećaj da sam kod kuće. A te naše obale smo se olako odrekli. Zato sada treba prestati sa svađama. Mi, državljani, doista nismo stručnjaci za međunarodno pravo, ali čini mi se da je barem nešto svima jasno: Ovaj problem se stvarno treba riješiti. I sporazum o arbitraži je po mom mišljenju takva prilika. Ne čini mi se ni iskreno ni pošteno ponašanje nekih koji svojim oslikavanjem isključivo negativnih posljedica arbitraže u ljudima pobuđuju strah.
Državljani i političke elite
, bivši dugogodišnji direktor Luke Koper
S malo političke volje, ovaj problem smo već odavno mogli riješiti. Ali političari su očito razmišljali drukčije nego mi, obični državljani. U zadnjih dvadeset godina jednostavno nije bilo prave političke volje na obje strane granice. Vjerojatno zato što su se pojedine elite bojale svojih političkih konkurenata. Istodobno sam uvjeren da konkretni problem nije tako važan ili velik da bi se oko njega stvarao prevelik cirkus. Sada imamo mogućnost da to pitanje konačno riješimo. Zato ću ići na referendum i zaokružiti ZA.
Budimo svjetionik
, kulturolog
Ići ću na referendum i zaokružiti ZA zato što mislim da glavno oružje Slovenije u međunarodnim odnosima može biti samo međunarodno pravo. Posebno to vrijedi za određivanje sporazumne međudržavne granice između Slovenije i Hrvatske, jer dosadašnji bilateralni pregovori nisu dali rezultat prihvatljiv za obje države. Određivanje granice je od ključnog značenja za Sloveniju. Zato je pozivanje na obranu svete slovenske zemlje lako razumjeti, iako je jedva nešto više od "samopokrećućeg" nacionalizma. Teško mu se oduprijeti. Iako je nerazumno. Ne možemo zanijekati da je Slovenija sama predlagala arbitražu - nasuprot hrvatskom izboru Međudržavnog suda u Haagu ili Međunarodnog suda za pomorsko pravo. Ali najvažniji je mirni suživot sa susjednim državama, posebno u svjetlu ratova za jugoslavensku ostavštinu, pa i u svjetlu Slovenije koja želi biti europski uzor - ako ne i svjetionik - za države zapadnog Balkana, sve s neuređenim i neodređenim granicama, što je izvor stalnih sporova i sukoba.
Ne politici manipulacije i netolerancije
, antropologinja
Naravno, ja nisam stručnjakinja za međunarodno pravo, ali jasno mi je da su zahtjevi kritičara arbitražnog sporazuma nestručni i, dakle, politički. Nisu samo utopistički, jer kritičari ustraju na kršenju međunarodnog prava. A na to međunarodna zajednica ne može pristati bez riskiranja novih konflikata na drugim mjestima. Uz to postoji i dodatni, za mene osobno još važniji skup razloga zašto na referendumu treba zaokružiti DA: neriješena granica s Hrvatskom sada je stalni izvor političkih manevara, manipulacija i zloupotreba, kako u slovenskoj, tako i u hrvatskoj politici. Naime, iskustva zadnjih godina naučila su nas da su se i slovenski i hrvatski političari svaki put kad su pokušavali političku pozornost glasača preusmjeriti s katastrofa, pogrešaka, zloupotreba domaće unutrašnje politike, okrenuli pitanju neriješene granice. Zato nije slučajnost da se arbitražnom sporazumu najsilovitije suprotstavljaju upravo i prije svega oni politički akteri i grupe koji svoju politiku uglavnom ili čak isključivo temelje na političkoj manipulaciji. Arbitražnim sporazumom bi, naime, izgubili važnu polugu svoje političke moći. Zaokruživanjem DA za arbitražni sporazum, reći ćemo NE politici koja se temelji na takvoj političkoj manipulaciji, politici koja je rasadište najprizemnijeg nacionalizma i netolerancije, čak i fašizacije na obje strane. Ako je ta praksa dosad bila u skladu sa slovenskom političkom kulturom, njezino ukidanje značilo bi možda čak i povijesni pomak.
Za kraj militantne retorike
, književni kritičar
Ako budem kod kuće, izići ću na referendum. I glasat ću za arbitražu o granici. Zato što sam zainteresiran da se odnosi s Hrvatskom urede, dosta mi je opravdanog oštarijskog zafrkavanja lokalnih ribara kad se naši politikanti bacaju preko odbojnika, okupljaju i recitiraju uz Dragonju. Zato što mislim da je to najracionalniji način određivanja granice, ako je dogovaranje zakazalo. Zato što će to razoružati sve koji zloupotrebljavaju granicu za mobilizaciju i militantnu retoriku. Zato što mislim da energiju treba usmjeriti na druge stvari umjesto na prekopavanje graničnika na kopnu i premještanje pomorskih točki dodira i pristupa.
Moja tri razloga
, ekonomist
Arbitražni sporazum podržavam iz tri razloga. Prvo, jer nudi rješenje i garancije utemeljene na međunarodnom pravu, koje barem u dogledno vrijeme omogućuju normalnu uređenost života u pograničnim područjima i normalizaciju odnosa među državama. Drugo, arbitraža je barem djelomično jamstvo da dobijemo na moru posebna prava i režim pristupa otvorenom moru, a širenje teritorijalnih voda nije ni pravno ni politički ostvariv cilj. I treće, arbitraža nam nudi više od drugih alternativa koje su lošije. Na kraju bih kao ekonomist dodao to da arbitražna rješenja ni u kom slučaju ne ugrožavaju plovne putove, slobodu plovidbe, a također ni pomorski status države i razvoj luke Koper. Slobodan izlaz na more je zato više politička metafora, predmet nacionalne ksenofobije, a manje sudbonosni nacionalni političko-ekonomski interes države.
Protiv svinjarija zapjenjenih sveznalica
, pisac
Prije dvadeset godina, a onda i na svim izborima do danas, odgovornost za određivanje granica sa susjedima prepuštali smo plaćenim političarima. Oni to nisu napravili iako se razumiju u sve.
Političari sada odluku o tome tko će odrediti granicu vraćaju ljudima; dio političara istodobno potiče državljane da i dalje vjeruju onima koji dosad nisu napravili ništa. Pet vrhunskih slovenskih stručnjaka za međunarodno pravo vjeruje u zamisao da o pravnim pitanjima odlučuju pravnici. I sam podupirem takvo mišljenje i zato ću izići na referendum. Također i s nadom da ćemo se riješiti jedne od onih tema kod kojih moram munjevito gasiti televizor da bih svoju dnevnu sobu zaštitio od svinjarija zapjenjenih sveznalica s ekrana.
