Šesta sjednica
Događanja na šestoj sjednici pokazuju da svi SDP-ovci (osim jedne jedine SDP-ove zastupnice, "zaposlenice" Autobusnog kolodvora, angažirane u predizbornom stožeru Milana Bandića), kao i svi ostali zastupnici, misle ozbiljno nastaviti raščišćavati odnose s gradonačelnikom-predsjedničkim kandidatom. Iako je ovaj na godišnjem odmoru, pojavio se na skupštinskoj sjednici 26.11.09. u nadi da će imati prilike i ovdje upražnjavati svoju predizbornu kampanju. Svi zastupnici su odlučili da mu ne pruže tu priliku, barem ne u aktualnom satu. Svoja pitanja su uputili pismenim putem, tražeći pisane odgovore.
Već na drugoj točki dnevnog reda, koja se bavila pitanjem proširenja skupštine Holdinga s jednog na jedanaest članova, nadoknađena je količina i žestina verbalnih egzibicija gradonačelnika-predsjedničkog kandidata, sve do podvala i uvreda upućenih zastupnicima, kako je to odlično već prikazala Vlatka Polšak Palatinuš u svom članku Bandić. Konačni pad. Što dodati njenom iscrpnom pregledu? Opisivati svoju mučninu i nelagodu? Naročito zbog bezbroj puta ponovljene konstatacije "Mene su birali građani ...". Željela bih mu reći: da, birali su vas građani, ali vi ste se služili nečasnim sredstvima zavođenja građana, kako bi na izborima progovorile njihove slabosti, a ne njihove ljudske kvalitete. (U povijesti Zagreba bilo je možda i lošijih trenutaka, no oni su daleka i zaboravljena prošlost, a Zagreb je ostao! Naime, sjećam se kako sam kao dijete čula odrasle oko sebe kako se sprdaju s ondašnjim gradonačelnikom Wernerom...)
Načuli smo prije par mjeseci da se pristupilo radu na gradskom strateškom planu, ali se ne zna što se stvarno događa, jer nitko nije uključen u taj proces
Najopsežnija se rasprava razvila oko prvog čitanja gradskog proračuna za 2010. godinu. On je smanjen s 8,0 na 7,5 milijardi, pa su smanjene gotovo linearno sve stavke rashoda, osim plaća gradskih službenika koje imaju indeks 103. Na moje pitanje, postavljeno na Odboru za prostorno uređenje, kako se to opravdava, odgovoreno je da se broj zaposlenih povećava zapošljavanjem u novim vrtićima i Muzeju suvremene umjetnosti. Na pitanje HDZ-ovog zastupnika Jasena Mesića - zar nitko ne odlazi u mirovinu? - nismo dobili odgovor. Također, među rashodima indekse veće od 100 imaju donacije i subvencije, a među prihodima se planiraju tri puta veće kazne (indeks 270). Građani čuvajte svoje džepove, planira se povećanje novčanih kažnjavanja!
Rasprava zastupnika o proračunu svodila se na dva kontradiktorna stanovišta. Jedni su govorili da je proračun preoptimističan, jer nije realno ocijenjeno smanjenje gradskih prihoda uzrokovano recesijom. Drugi su, unatoč svemu, tražili povećanje pojedinih stavaka rashoda (mjesna samouprava, starački domovi, vodovod i kanalizacija, sportski sadržaji itd.). Javljala se i treća struja koja je predlagala manje korekcije, prelijevanjem iz jedne u drugu stavku. Također, predsjednik skupštine je nagovijestio da će predložiti smanjenje zastupničkih naknada za deset posto. Pohvalno!
Moje učešće u raspravi svelo se na konstataciju da neću moći podržati niti ovaj niti bilo koji budući proračun, dok se radikalno ne promijeni metodologija njegove izrade. Iako je nekolicina zastupnika u svojim raspravama o proračun uvodno ponavljala mantru: "Proračunu nedostaje strategija i vizija", dojam je da i nije baš posve jasno o čemu je riječ. Europa poznaje praksu i zahtjeva da proračun bude jedan od derivata ili ishoda procesa strateškog planiranja razvoja. Iako to možda zvuči kao fraza, radi se o vrlo ozbiljnom i složenom procesu u kojem se strateška opredjeljenja razvoja utvrđuju uz široku participaciju i partnerstvo svih sudionika razvoja, na potpuno transparentan način. Važna karakteristika tog procesa jest da obuhvaća i međusobno usklađuje ekonomski, socijalni, ekološki i prostorni aspekt razvoja. Kad se financijska sredstva potrebna za realizaciju tako utvrđenih razvojnih opredjeljenja unesu u proračun, i unaprijed utvrdi proces praćenja realizacije proračuna, otpada svaka mogućnost samovolje bilo kojeg od aktera, a otpadaju i rituali političkih natezanja i manipulacija, uobičajeni prigodom svakog donošenja novog i rebalansa postojećeg proračuna. Čitaoci koje zainteresira ova tema mogu pročitati vrlo zanimljive materijale u knjizi "Participativno upravljanje za održivi razvoj" u ovogodišnjem izdanju Ekonomskog instituta iz Zagreba.
Za takav, radikalno drugačiji pristup upravljanju gradom i donošenju odluka o razvoju, potrebna je politička volja zasada nevidljiva u Zagrebu, koji jedini od svih hrvatskih županija nema strateški plan razvoja. Bez tog dokumenta Zagreb ne može participirati u europskim predpristupnim fondovima. Ustvari, načuli smo prije par mjeseci da se pristupilo radu na gradskom strateškom planu, ali se ne zna što se stvarno događa, jer nitko nije uključen u taj proces koji bi trebao biti široko participativan.
Željela bih reći Bandiću: da, birali su vas građani, ali vi ste se služili nečasnim sredstvima zavođenja građana, kako bi na izborima progovorile njihove slabosti, a ne ljudske kvalitete.
Klub nezavisnih zastupnika liste Velimira Sriće, u organizaciji prof. Zvonka Makovića, priredio je u prostorijama gradske skupštine ovih dana tiskovnu konferenciju, ustvari javnu tribinu, o planovima izgradnje garaže na Trgu maršala Tita. Povezujući raspravu na toj tribini sa prethodnim tekstom o participativnom strateškom planiranju, želim čitaocima ilustrirati i približiti temu. Naime, na tribini su neovisni stručnjaci (dr. Snješka Knežević, prof. Nenad Fabijanić, Berislav Ivčić, Niko Gamulin i drugi) argumentirali zbog čega je neprihvatljiva izgradnja javne garaže kod Hrvatskog narodnog kazališta: s jedne strane radi se o devastaciji Lenuzijeve potkove, koja je u europskim razmjerima iznimno vrijedna urbanistička cjelina s visokim stupnjem spomeničke zaštite (naše sveto mjesto, rekao je Gamulin), a s druge strane se intenzivniji automobilski promet, suprotno suvremenoj europskoj teoriji i praksi, uvodi u najuže povijesno središte, koje bi trebalo postati pješačka zona s najkvalitetnijim javnim prijevozom.
Gradski činovnici koji su dobili nalog (nekadašnjeg poglavarstva - danas gradonačlenika) da realiziraju ovaj projekt - branili su ga. U tome im je pomagao uvijek prisutan profesor Dadić s Fakulteta prometnih znanosti. Podsjetit ću vas, to je onaj stručnjak kojeg je plaćao Hoto u svom projektu na Cvjetnom trgu i ona stručna institucija koja je, na primjer, izradila dvije varijante prometne studije za potrebe lokacijske dozvole rampe u Varšavskoj ulici, s time da je u prvoj varijanti tražena izgradnja šest tunela, a u drugoj samo semaforizirano križanje, za priključenje rampe na gradsku uličnu mrežu.
Može se zamisliti da se u tom slučaju o lokacijama garaža ne bi provodila anketa u tiražnom tjedniku, te ne bi bio moguć eksces poput ovoga kada uvažena povjesničarka umjetnosti Željka Čorak kompletno zbunjuje javnost. Naime, suprotno argumentaciji i zalaganju cjelokupne neovisne struke, ona predlaže lokaciju javne garaže na Trgu bana Jelačića! To je tim više nevjerojatno, jer je nedavno ista dama izjavila da se urbanističkim problemima ne može baviti, jer su isuviše kompleksni i konfliktni, pa ona može biti meritorna samo na razini poštanske marke (što nije metafora, nego stvarni interes ove povjesničarke umjetnosti!). U nedostatku procesa strateškog planiranja legitimne su takove ankete, kao jedino mjesto gdje se mogu čuti mišljenja i drugih aktera osim samovoljnog gradonačelnika, ali se vidi kako mogu biti opasne "umjetničke slobode" izvan sustava strateškog planiranja.
