Splitski festival Pričigin pokazao je i ove godine da kulturne manifestacije u gradu pod Marjanom imaju publiku koja žudi za kvalitetnim programima. Uz promocije, natječaje za kratku priču i pričanje na kojem su sudjelovala imena poput Andreja Nikolaidisa i Sanje Pilić, festival je ove godine imao tek jednu mrlju koja je ipak dovoljno velika da izazove osjećaj gnjušanja na spomen te manifestacije.
Naime, večer pričanja priča s poduzetnicima u režiji splitskog novinara Mosora ove je godine uz dosadne poduzetnike pripovjedače ugostila i kandidata za izbor za gradonačelnika Željka Keruma. Ideja o poduzetnicima koji pričaju priče možda i ne bi bila tako loša da je realizirana uz neke zanimljive sugovornike. No, kad se nađu dosadni likovi uz dominaciju gradonačelničkog kandidata fijasko i posramljenost organizatora je neizbježna.
Nije teško shvatiti zašto se Kerum našao na poduzetničkoj pripovjedačkoj klupi, budući da je sponzor ove manifestacije ujedno i donator Ekonomskog fakulteta, čiji je dekan Petar Filipić, ujedno i direktor festivala. Ipak, malo sukoba interesa u ovoj državi nije dovoljno da digne prašinu. Kao ni feudalčev samodopadni, bezobrazni i krajne uvredljiv nastup.
No, barem je pokazao šta Splićane čeka.
Kavana hotela Bellevue gdje su se okupili plemenski poslušnici i pokoji znatiželjnik izgledala je kao i kino dvorana SC-a, koji mjesec unatrag, kad se prikazivao film o Gotovini. I jedno i drugo, prostori nekad slavne gradske prošlosti koji se u današnje vrijeme napune tek kad se održavaju neke kulturne manifestacije, ovog puta su bili puni ljudi koji su se, valjda, tu po prvi put zatekli, ne znajući prije da ta mjesta i postoje.
Nije dugo trebalo da Kerum pokaže da gdje on nogom kroči, tu je „gazda". I kao što svojim feudom, zvanim Joker, stupa kao veliki posjednik koji naređuje i zaposlenicima trgovina koje su iznajmile prostor, a čiji on nije „gazda", tako je i organizatorima festivala dao na znanje gdje je kome mjesto.
Tako je feudalac Kerum od jednog od organizatora naredio: „Tomo, dones' mi ono šta pije ovaj, to kapučino.", a Tomo je, dakako, potrčao. Postane li gradonačelnik nije nezamislivo da nekom turistu koji sjedne, recimo u njegovom kafiću na Pjaci na najosunčanije mjesto, i ne zna da je gazda gradonačelnik ušao te da se treba pomaknuti, kaže: „Iš, tizis majn plejs."
Kerum je nadalje, uz veliko odobravanje svojih poslušnika, kako prenose mediji, iznio i svoj svjetonazorski program rekavši da njemu i „ne treba diploma, a da je želio otišao bi do Filipića po taj papir". I ne samo da je uvrijedio svakog tko je ikad studirao, već je pokazao da nije on "velikodušni Vlaj" za kojeg se prodaje već tranzicijski skorojević kojem je jedina znana etika "plati, pa se rugaj".
Stoga opozicija grad - selo na kojoj Kerum gradi svoju predizbornu kampanju uopće ne drži vodu, jer nema on niti malo veze sa Smojinim škovacinom Jozom koji marljivo mete po gradu ili pak sa Ivicom Kičmanovićem u spretnom i podzetnom izdanju.
Njegovo nekom simpatično, a nekom subverzivno zalijevanje ćevapa Dom Perignonom, nije odraz seoskog djeteta koji se ne srami svojih korijena. To je tek dobro iskorišten i upakiran niz ponašanja iza kojih se krije stav "ja tebi, ti meni, a parama sve".
Nije lako odgonetnuti ne razumiju li to potencijalni Kerumovi birači ili je upravo to ono što ih privlači. Što god da je točno, jednako je pogubno, ne samo za Split, već i za cijelu glupu i pokvarenu našu.
A ono malo građana koji su nadrasli feudalni sistem, pobjegli su glavom bez obzira s te večeri pripovijedanja ili su posramljeno slušali skandiranje Kerumovih kmetova, zamišljajući sljedeće četiri godine, nakon 17. svibnja, u kojem će feudom zvanom Split, najvjerojatnije, zavladati vlastelin plemeniti Kerum.
