Jučer su na sarajevskom PitchWiseu prikazani filmovi Hiroshima, ljubavi moja Alaina Resnaisa i Čelični anđeli Katje von Garnier

Pred većinski ženskom publikom jučer su na Festivalu ženske umjetnosti PitchWise koji se od 6. do 11. rujna održava u Sarajevu prikazana dva filma. Francuski klasik Hirošima, ljubavi moja govori o ženskoj strasti, dok Čelični andeli o borbi žena za pravo glasa u SAD-u na početku 20. stoljeća. U organizaciji Fondacije CURE u Sarajevu se od 6. do 11. rujna održava drugi po redu Festival ženske umjetnosti popularno zvan PitchWise. Ovaj festival je mjesto gdje se osobađa umjetnost koja postaje dostupna i transformirana. PitchWise promovira žene koje su mijenjale povijesti, a kroz spoj aktivizma i umjetnosti prikazuje žensku stvarnost. Ovogodišnji međunarodni festival je kroz izložbe, preformanse, filmski i koncertni program okupio poznate i manje poznate umjetnice. Film Hirošima, ljubavi moja (Hiroshima, Mon Amour) koji je Alain Resnais snimio prema istoimenoj knjizi Marguerite Duras započinje scenom dva zagrljena naga tijela muškarca i žene u krevetu koji u trenucima strasti započinju razgovor o sjećanjima na tragediju Hirošime. Ona je francuska glumica koja je u Hirošimu došla kako bi snimila film o miru, a on je japanski arhitekt i političar. Radnja se odvija 1959. godine, a govori kako četrnaest godina nakon što je na japanski grad Hirošimu bačena atomska bomba ne možemo zaboraviti tu tragediju te ju vjerovatno nikada i nećemo zaboraviti, kao što ne možemo zaboraviti ni svoju ljubav. Između ljubavnika se stvara velika strast i ljubav, ali postoji jedan problem, oboje su u braku s drugim osobama. Japanac je jedina osoba kojem je Francuskinja povjerila kako je, nakon što je muškarac kojeg je voljela ubijen u ratu, bila u stanju ludosti. Zbog prevelike tuge za njim, izgubila je dodir s realnim svijetom. Rastaju se ne znajući hoće li se više ikada sresti.
Inspirativan film Čelični anđeli (Iron Jawed Angels), njemačke redateljice Katje von Garnier prikazuje žene koje snagom svoje volje mijenjaju budućnost Sjedinjenih Američkih Država. Film govori o ustrajalosti, borbi i aktivnosti koju bi svaka žena od nas trebala imati. Alice Paul (Hilary Swank) i Lucy Burns (Frances O’Connor) su mlade, mudre, obrazovane i lijepe žene koje puše i razbijaju sve predrasude o ženskoj nježnosti i osjetljivosti. Bez njih današnja moderna mlada žena ne bi postojala. Alice Paul riskirala je život u borbi za ženska građanska i politička prava. Alice i Lucy, uz pomoć drugih američkih feministica, 1920. godine izborile su se za ustavni amadman koji je i ženama dao prvo da biraju i budu birane. Na jednoj akciji nekoliko žena je privedeno, a u zatvoru su započele štrajk glađu. Zbog odbijanja hrane nazvane su Iron Jawed Angels odnosno Anđeli od čelika.