Vranjički azbest je dospio na naslovnice, ali to nije jedino mjesto u Hrvatskoj gdje ljudi umiru od azbestoze. Osim azbesta, međutim, Ploče se suočavaju i s nizom drugih okolišnih problema koji ozbiljno ugrožavaju kvalitetu života i zdravlje stanovnika doline Neretve. O tim problemima u ovom malom gradu rijetko se govori, a kada se i govori, glas je to uglavnom dubrovačko-neretvanske podružnice udruge 'Lijepa naša' i njene predsjednice Ane Musa. S njom smo razgovarali o razlozima zbog kojih svoj grad naziva 'ekološkom crnom rupom Hrvatske'. Tek što se udruga Lijepa naša s vama na čelu izborila za odvoz vreća opasnoga azbestnog otpada koje su pokidane ležale na otvorenome, pojavila se nova opasnost. Upravo je dovršen javni uvid u Studiju utjecaja na okoliš višenamjenskog terminala za tekuće terete. Kakvu će opasnost za Pločane i okoliš predstavljati takav terminal? Nažalost, čini se da azbest nije otišao iz Ploča. Direktor firme Plobest Novi d.d. Ivica Žulj na lokalnom je radiju nedavno izjavio da će azbest biti saniran do 15. svibnja. U isto vrijeme iz Ministarstva zaštite okoliša dobili smo obavijest da su radovi na sanaciji započeli 15. travnja, a završetak da se očekuje do 25. travnja. Ni jedan datum nije ispoštovan, i sada se odgovorni vade da nemaju specijalne bačve, koje, navodno, očekuju. Rekli su da imaju samo 30 tona tog otrovnoga otpada, i bilo je lako izračunati koliko im je ambalaže trebalo. Zato im apsolutno ništa ne vjerujem.
Foto: Rasuti azbest u Pločama
Kombinirani terminal za ukapljeni naftni plin u Pločama nije hrvatski strateški interes, jer je država izabrala lokacije na sjevernom Jadranu. Naprosto je van pameti razmišljati o gradnji terminala u močvari, tik uz planirani Park prirode i Ramsarsko područje, gdje su, prema nepobitnim seizmičkim istraživanjima, potresi vrlo česti. Najveća moguća magnituda potresa u Hrvatskoj iznosi 7,0 stupnjeva po Richteru, i to baš u području južnog Jadrana i šireg dubrovačkog primorja. Do sada nepoznati Jadranski rasjed zajednički su istraživali hrvatski i američki geolozi i zajednički je utvrđeno da je tu zona sudara. Studija utjecaja na okoliš tvrdite, napravljena je potpuno nekvalitetno, na način da su u njoj najvažnije informacije prikrivene ili uopće nisu ni dotaknute. Što je prikriveno i zašto? Prikriva se prava istina da se stanovništvo ne uzbuni, a mene su iz Luke proglasili lažljivicom jer tvrdim da je na terminalu, uz UNP, kiseline i lužine, planirano i skladište otrova, što je u primjerku SUO koji sam dobila od Grada Ploča, jasno ucrtano i upisano. U primjerku za građane i javnu raspravu toga nije bilo. Na javnoj raspravi izvođači studije i direktor Luke Ploče Trgovina pokušavali su uvjeriti prisutne da su to sve neopasne tvari, pa se ja šalim da je to, ustvari, terminal za med i mlijeko. Ukratko, u pripremi je gradnja dva terminala, oba otvorenog tipa, ovo bi bio treći, a nitko nije napravio kumulativnu SUO, nisu obrađene moguće rizične situacije. Planira se uplovljavanje 40 tankera, te bi pomorski promet bio vrlo gust, pa su sasvim mogući sudari. Ovakva situacija nije predviđena, kao ni diverzije, ni ratne opasnosti od bombardiranja. Stručnjaci iz područja zaštite okoliša uopće nisu uključeni u radni tim, te su potpuno isključene odredbe koje se odnose na zaštitu prirode. Odvodnja otpadnih voda (a planira se pranje vagonskih i kamionskih cisterni, gdje se upotrebljavaju izuzetno jake kemikalije), kvaliteta zraka, buka, dnevni provoz kroz sva mjesta doline tik uz Neretvu, monitoring, ništa od toga nije obrađeno. U ovakvoj situaciji, održivog razvoja ne može biti. Na javnoj raspravi o terminalu građani su malo sudjelovali, iako ste ih pokušali animirati i podijelili 2000 letaka. Kako tumačite ovakvu nezainteresiranost građana Ploča? Luka Ploče je najjači privredni subjekt i u našem gradu, ali i u Županiji Dubrovačko-neretvanskoj. Tvrde da sada imaju 800 zaposlenih radnika, dobro posluju, i mnoge obitelji u dolini su ovisne o njoj. Problem je što se ovdje dovode poslovi koje nitko drugi neće. Stotine tisuća tona rasutog tereta: antracita, glinice, boksita, klinkera, petrol-koksa, razasuto je na otvorenom lučkom području, bez ikakve zaštite, a kako ovdje najveći dio godine pušu jaki vjetrovi, nad gradom su ponekad danima crni oblaci prašine. Zato smo u rujnu organizirali prosvjed, a i opet ćemo, ako nam to i dalje budu radili! Obratio mi se građanin čiji je sin informatičar i trebao je početi raditi u Luci, ali su mu roditelji bili na prosvjedu, i nije dobio posao informatičara. Sada je čuvar u jednoj banci. Nisu građani nezainteresirani, oni se boje za svoju egzistenciju!
Prošli je tjedan u središte zanimanja medija opet došao Vranjic i tamošnji problemi s azbestom. Manje je poznato da je u Pločama postojala tvornica Azbest, i da 350 ljudi boluje od azbestoze, a još dvjestotinjak čeka dijagnozu. Zbog kontinuiranog prašenja u Pločama bi se mogla pojaviti i rudarska bolest antrakoza, koja nastaje od nakupljanjem ugljene prašine u plućima. Kako su desetljeća života u blizini azbesta utjecale na kvalitetu života Pločana? Sjećam se ljetnih noći kada bi u gluho doba smrdio cijeli grad. Bio je to užasan smrad, a u ustima se osjećala gorčina. Osim onih koji su radili u tvornici Azbest, tada nitko nije znao da to azbest smrdi. Jučer sam na blogu Lijepe naše Neretve našla slijedeći komentar: Jedan gospodin, neću reći koji, radio je u firmi 'Azbest' u Pločama. Rekao je da ga strašno peče savjest zbog svojih postupaka. Rekao je da su mu rukovodioci naredili da nekoliko tona otpada azbestne prašine ukloni na način da je ventilira u zrak (znači da je snažnim ventilatorima izbaci u zrak). Na taj način je zagađen cijeli neretvanski kraj. Ako nekoga zanima, ja mu mogu reći ime i prezime tog čovjeka, a on bi to možda i svjedočio. Treba li ovome išta dodati?! No, ima toga još. Maksim Marinović iz sela Baćina pokraj Ploča godinama nije obrađivao svoj maslinik, i sada kad je to učinio, u njemu je našao, po njegovoj procjeni, nekoliko tona odbačenih azbestnih proizvoda. Alarmirat ćemo javnost, jer je nedopustiva šutnja o azbestu u Pločama, i o 300 Neretvana, prema evidenciji društva Žrtve azbesta iz Ploča, umrlih od azbestoze. O kakvoj se kvaliteti življenja može govoriti? Čekamo hoće li nas prije puknuti azbestoza, ili rudarska bolest antrakoza! Ministrica zaštite okoliša Marina Matulović Dropulić pokušala je demantirati najnovije podatke o količini azbesta u Vranjicu. O Pločama ni riječi od nje. Djelatnosti Luke Ploče i bez azbesta i terminala onečišćuju zrak. Koga smatrate odgovornijim za ovakvo stanje u Pločama, Ministarstvo ili lokalnu upravu? I jedne i druge. Ovo nije nemar, ovo je zločin prema vlastitim građanima. Nekvalitetna lokalna vlast ne radi ništa da zaštiti svoje stanovništvo. U gradu vlast drži SDP, u Luci HDZ, i vječiti su nesporazumi na toj relaciji, a ispaštaju građani. Sve je tu isprepleteno, lokalni ljudi bi rekli: đava odnija i politiku! Imamo lokalnog novinara koji u svojoj novini ne napiše ni jednu riječ o prosvjedu građana protiv lučkog trovanja, ni o azbestu, pa nam uskače novinar iz susjednog Metkovića. Ako bih sada rekla zašto je to tako, opet će me netko uvrijeđen tužiti. U Ministarstvu baš nikoga nije briga što nam se događa, čula sam čak informaciju da gospodin koji negira vranjičke rezultate negira i postojanje azbesta u Pločama. Vrag će znati tko tu koga štiti, i koji su to lobiji.
Osim zraka, ugrožena je i voda. Naime, Hrvatska prešutno odobrava izgradnju hidroelektrana u istočnoj Hercegovini, projekt Gornji horizonti, koji će preusmjeriti vode Neretve u sliv Trebišnjice. To će značiti snižen nivo vode u donjem toku Neretve, i zaslanjenje. Slana voda utjecat će vrlo negativno na poljoprivredu po kojoj je dolina Neretve poznata. To se ustvari već događa, ali opet je vaša udruga jedna od rijetkih koji progovaraju o tome? Bili smo prvi koji su progovorili o Gornjim horizontima, o kojima su nas još 2005. godine obavijestile kolege iz udruge Zeleni - Neretva iz Konjica. Radi se o preusmjeravanju izvora Bunice, Bune i Bregave koje obilato hrane Neretvu nadzemnim i podzemnim vodama. Sva naša saznanja slali smo dvojici saborskih zastupnika koji su borbu prenijeli i u Sabor, i tako je cijela Hrvatska saznala o tome. No, taj projekt se sastoji iz tri faze, i vrlo je vrijedan za Republiku Srpsku. Prva faza je prošle godine dovršena, sagrađeno je 15 kilometara tunela, i sigurno će se graditi i dalje. Napadali su nas da nije istina kako će taj projekt biti poguban za Neretvu, no sada je već bjelodano da smo bili u pravu. Zanimljivo je da je taj projekt izrađen još u Jugoslaviji, prije četrdesetak godina, ali tada nije dobio zeleno svjetlo. Sada naši izaslanici idu u RS na dogovore, baš njih briga za Neretvu i Neretvane. Dok se zahuktavaju Gornji horizonti, Ministarstvo kulture radi na proglašenju Neretve Parkom prirode. Sličan je slučaj s rijekom Dravom. U javnost se plasiraju podaci o navodnoj zaštiti, a istodobno se ne radi ništa da se zaustave ovako destruktivni projekti. Kako to objašnjavate? Licemjernim i pokvarenim. Prošle godine, negdje potkraj travnja, započeo je javni uvid u studiju o parku prirode Donja Neretva, ili delta Neretve. Dan prije javne rasprave naprasno je prekinut i uvid i rasprava, sve je stalo i to s nemuštim objašnjenjem da mještani nekoliko malih općina nisu imali dokumentaciju na uvidu. Zauzimaju se početni položaji za buduću zaradu. Kad naši mali i veliki vlastodršci iz Neretve dovrše svoje vlastite projekte, kad zasade sve svoje masline po okolnim brdima, kad dovrše svoje planirano eko selo, kad zauzmu pozicije na pomorskom dobru – onda će se proglasiti park prirode. Oni će tada u njemu debelo zarađivati, a do sada su preko korumpiranih novinara plašili ovaj jadni narod da je park za njih katastrofa, da neće moći gajiti mandarine, da neće smjeti živjeti svojim tradicionalnim načinom života. Pročitala sam u zapisniku s jedne od sjednica Komisije za ocjenu utjecaja zahvata na okoliš terminala za skladište i pretovar tekućih tereta u luci Ploče, gdje stručna osoba, zaposlenik Ministarstva zaštite okoliša kaže: Zapadnu obalu (kanala Vlaška) moguće je žrtvovati, ali u dogovoru s regionalnom i lokalnom samoupravom. Sa stanovišta zaštite prirode zahvat je opravdan. S druge strane obale istoga kanala započinje Ramsarsko područje i Park prirode. Ovo je licemjerstvo bez premca, politika će nam određivati i kako ćemo disati. U malim sredinama još je teže izdržati sve pritiske lokalnih moćnika i biti aktivist. Gdje ste našli inspiraciju za početak aktivističkog djelovanja i snage za stalnu borbu s vjetrenjačama? Davno sam čitala Don Quijotea, i pitala se kako netko može biti toliko glup i naivan kao on. Sada sebe često uhvatim u razmišljanju da sam ista kao on. Rođena sam Vukovarka, ali 33 godine sam u dolini Neretve koju volim isto koliko i svoj rodni grad. I Neretva i njena dolina su neponovljivo lijepe. Volim ovaj kraj i štujem ove ljude i njihove običaje, a došla sam iz grada gdje su svi borbeni, nesalomljivi i uspravne kičme. Naročito volim djecu, oni su moja vječita ljubav i inspiracija, i u našoj udruzi radimo s njima već niz godina. Ne želim da mi određujemo njihovu budućnost, da umjesto njih donosimo odluke, da im ne ostavimo ni malo prostora za njihovu, a ne našu budućnost. Oni su moja najveća inspiracija, i borba za njihov svijet daje mi snagu.
foto: Nenad Medak
