Elzeard Bouffier je na početku novele, 1913. godine, pedesetipetogodišnjak na kojeg u potrazi za vodom nailazi neimenovani putnik koji nam priča priču u prvom licu. Elzeard se nakon smrti žene i sina povukao u osamu dijela Alpa koji dotiče Provansu. Tamo je pastir i sadi drveće. Hrastove. Time polako oživljava taj pusti bezvodni kraj. Naš putnik ga od 1920. posjećuje svake godine, i promatra kako šuma koju Elzeard Bouffier neumorno sadi raste i širi se. Godine 1945., kad ga je zadnji puta vidio, nekada pusti i bezvodni kraj ponovo je zelen, voda je u svakom zdencu, a ljudi iz nizine polako se doseljavaju.

