U tjednu u kojem je hrvatsku javnost razveselila vijest o uvrštenju hvarskog Starog Grada na UNESCO-vu listu svjetske baštine, iz još jednog UNESCO-vog i svjetskog bisera, Dubrovnika, dolaze vijesti: Dubrovnik zaradio 700.000 eura na gostima kruzera, 13.000 gostiju s kruzera danas u gradu. Jedini glas koji se čuo, a koji propituje ekološki i sociološki utjecaj ne tako bezazlenih kruzera i kruzeraškog turizma, glas je dugogodišnje dubrovačke ekološke aktivistice Jadranke Šimunović.
Jadranka Šimunović predsjednica je ekoloških udruga 'Klub prijatelja Lokruma', 'Eko-Omblići' i Eko-centra 'Zeleno Sunce'. - Moja najveća radost su mnoga stabla zasađena rukama djece 'Eko-Omblića' i njihova sreća kada učinimo nešto korisno i lijepo. Želim ukazati toj djeci kako je lijepo biti volonter i s ljubavlju grčevito čuvati jedinu nam planetu Zemlju', kaže ova vrijedna aktivistica, volonterka s tridesetgodišnjim stažem s kojom smo za 'H-alter' razgovarali o kruzerima, njihovom utjecaju na grad i okoliš. Prošle subote se ni više ni manje nego sedam kruzera usidrilo kod Dubrovnika i njihovih trinaest tisuća putnika okupiralo je grad. Klub prijatelja Lokruma Eko-Omblići i Eko centar Zeleno Sunce iz Dubrovnika uputili su otvoreno pismo Ministarstvima mora i zaštite okoliša, tražeći da zaustave opsadu kruzera pred Dubrovnikom. Što očekujete od naših redovito inertnih ministarstava? Kao i uvijek, nećemo dobiti odgovor, ili će on biti vrlo diplomatski. Svi skidaju odgovornost sa sebe i prebacuju na druge, a kruzeri sve više zagađaju, i nažalost, sve ih je više. Gradonačelnica Dubravka Šuica vam je poručila da se strpite do 2020., da Dubrovniku do tada trebaju novci kruzeraša, da bi se izgradili hoteli. S ovakvim gužvama do 2020. ni jednom bogatašu više neće padati na pamet da dolazi u takav grad. Nisam za elitizam, ali naši ga turistički radnici uvijek ističu kao neki cilj, odmak od masovnog turizma, a onda se dopusti ovakav napad na najljepši hrvatski grad. Ne bi li i ministar turizma trebao reagirati? Naravno da bi gospodin Bajs trebao reagirati. Čekamo njegov odgovor. Što se tiče naše gradonačelnice, trebala bi barem u vezi kruzera pokazati odlučnost i bar jednom poslušati naše eko-apele. Ni jednom kruzeru nije mjesto ispred UNESCO-m zaštićenog grada i zelenog otoka Lokruma.
Građani su snimili ispuštanje fekalija iz kruzera, tako da prijeti opasnost i od zaraza. Kruzeri su tako i opasnost po zdravlje. Građani, i fotografi i novinari nedavno su snimili ispuštanje fekalija. Tužno, zar ne? More nam je oko Lokruma, gdje se svaki dan kupamo, sve više zagađeno, a na stijenama nalazimo svakojako smeće, od odbačenih vrećica i plastičnih boca, do tanjura i sandala. Građani su nam na Zeleni telefon prošle godine javili da se pojavila opasna bakterija Escherichia colli koja živi u fekalijama. Kruzeri su i ekološka opasnost. Unose nove organizme iz stranih mora u okoliš, a postoji opasnost od sudara, što se već i događalo. Gradske vlasti brinu, čini se, samo o kratkoročnoj zaradi. Koga smatrate najodgovornijim za ovakvu situaciju? Da, oni su velika ekološka opasnost i svakim ih je danom sve više. Samo se misli na zaradu, a nikoga ne brine što se naša djeca i unuci neće imati gdje ni kupati. Zato smo mi glas i savjest naroda. Odgovornim smatramo i gradsku i županijsku vlast, sva ministarstva, i mora i zaštite okoliša, kulture i turizma, i našu Vladu, također. Imate li podršku znanstvenika i ekoloških udruga izvan Dubrovnika? Jeste li se obratili UNESCO-u pod čijom je zaštitom Dubrovnik? Zaista imamo podršku, posebno zelenih udruga. Obavijestili smo i UNESCO što se događa s ovim prelijepim gradom. Kada dolaze kruzeri, Dubrovčani preko radija dobijaju upozorenja da ne dolaze u Stari grad. Dubrovčani su dakle, nepoželjni u Dubrovniku. Kako se građani osjećaju i zašto ne dolazi do žešće reakcije, pobune? I ja se pitam zašto se Dubrovkinje i Dubrovčani ustručavaju dignuti glas. Ja sam porijeklom iz Metkovića, točnije, Vrgorca. Međutim, većina ljudi ovdje je vezana za turizam, pa tako i za te kruzere. Bit će kasno kad se probude iz te šutnje. More će biti sasvim zagađeno, zrak isto, a koliko će tek smeća ostati... Kod nas se samo broje glave i novčanice, a promišljanja turizma kao fenomena uopće nema. Kako se nositi s ekološkim i društvenim posljedicama turizma, to mi ne znamo. Kako vi vidite turizam koji bi bio održiv i human, prihvatljiv građanima Dubrovnika? Dubrovnik i cijelu Hrvatsku zamišljam kao ekološki raj, u kojem bi se poštovao postulat održivog razvoja. Imamo pametne ljude, turističke sadržaje, tradiciju, kulturno-povijesne spomenike, pitku vodu, šume, otoke, jezera i more. Ne treba nam masovni turizam nego eko-turizam, takozvani nježni turizam, i na njemu moramo poraditi.
Kruzeri nisu jedini aktualni dubrovački ekološki problem. S obzirom na vaš dugogodišnji okolišni aktivizam, koje biste probleme izdvojili kao najaktualnije? Osim kruzera problem su apartmanizacija i betonizacija grada, obale, pomorskih dobara, plaža, otočja Elafita, a da ne govorim o nakani gradnje golf terena na Srđu. Zamislite, 310 tisuća hektara! To će uništiti cjelokupni vodni sustav naše pitke rijeke Omble, a na dvanaest kilometara od terena za golf postoji opasnost od zagađenja tla, jer bi se za potrebe golfa u travu godišnje sipala tona pesticida, i obilato bi ju se zalijevalo pitkom vodom. Barcelona ima 364 tisuće stabala, a koliko ih ima u Dubrovniku? Nitko od odgovornih to ne zna. Stabla se danonoćno sijeku radi izgradnje apartamana. Planirate li kakve akcije u budućnosti? O, da. Uskoro ćemo prosvjedovati protiv kruzera i uništavanja prirodne i kulturne baštine grada i njegove okolice. Nadamo se da će nam u tome pomoći sve hrvatske ekološke udruge, jer sjetimo se riječi indijanskog poglavice iz 1857.: Zemlja ne pripada čovjeku, čovjek pripada zemlji.
