Za oko 1700 kuna mjesečno, radnice tvornice tekstila Heruc zbog iscrpljenosti nerijetko završavaju na Hitnoj, a nakon prosinačkog štrajka ukinute su im bodovne liste pa nemaju više kontrolu nad naplatom svog rada.

Maltretiranja u Herucu su svakodnevna, a načini brojni. Vrijeđaju nas govoreći da smo lijenčine, neradnice i da vječno glumimo da smo umorne - ogorčeno su ispričale radnice tvornice tekstila Heruc koje su u subotu osam sati naporno radile da bi odradile svoj nepropisni prosinački štrajk. - U međuvremenu su nam ukinuli bodovne liste uz objašnjenje da trošimo vrijeme upisujući broj komada odjeće koji smo izradile umjesto da radimo. Nova tehnička direktorica Gordana Vidović zapovjedila je da se zapisuje kada tko ide na WC i koliko se dugo zadržao. Majstorima u pogonu naredila je da guraju radnice kad nisu dovoljno brze - kažu radnice. Za razliku od njegova oca koji je nekada znao sići u pogon i porazgovarati s radnicima, sadašnjeg vlasnika Dragutina Biondića, kažu, vidjele su samo u novinama. Od njegove supruge ukazala su se u tvornici samo dva prugasta sakoa koja je jednom, pred kraj radnog vremena, poslala na “štepanje” svilom. Biondića će možda ipak konačno vidjeti sutra. Očekuje se, naime, da će i on prisustvovati sutrašnjim pregovorima uprave tvornice s predstavnicima radnika o “poboljšanju uvjeta rada”. Kako doznajemo od sindikalnih povjerenika, radnici će sutra tražiti povećanje plaća, drukčiju regulaciju radnog vremena zbog problema s fizičkom iscrpljenošću te poštivanje broja dana godišnjeg odmora koji im prema kolektivnom ugovoru pripadaju. Jedna od predstavnica sindikata, Blaženka Tomić, rekla je kako su obustavom proizvodnje u prosincu ipak postigli isplatu božićnice od 300 kuna za sve te isplatu razlike do iznosa minimalca za 20-ak radnica koje nisu uspjele ispuniti normu, pa im je plaća bila smanjena. Nadaju se da će od pregovora biti neke koristi. Iz Uprave nam se stalno ponavlja da firma nema novca i da treba štedjeti, a štedi se uvijek na nama, pričaju radnice, no jedino Ljerka Ratković usuđuje se predstaviti punim imenom. U njezinu slučaju, kaže, odbijaju isplatiti novčanu pomoć za smrt člana obitelji iz zajedničkog kućanstva na koju su do sada imali pravo. - Oko 80 posto nas zarađuje oko 1700 kuna mjesečno. Zbog iscrpljenosti žene nerijetko završavaju na Hitnoj, zbog ukidanja bodovne liste nemaju kontrolu nad naplatom svog rada, a plaće su već 15 godina jednake - kaže radnica koja se predstavila samo kao Ivanka. Druge sugovornice traže anonimnost zbog straha od otkaza. Puno njih je pred mirovinom, a ima i samohranih majki po kojima, rekle su nam, Uprava najviše voli “udariti”.