DRUGAČIJA EUROPA JE MOGUĆA

Tord Björk , koordinator Kontaktne grupe za Europu Nordic Organizing Committee petog po redu Europskog socijalnog foruma koji će od 17 do 21. rujna biti održan u Malmöu, u Zagrebu je ovoga tjedna, u organizaciji Zelene akcije, predstavio nadaleko najveće okupljanje europskih organizacija, pokreta, mreža i pojedinaca koji se zalažu za demokratičnije i ravnopravnije društvo. Radi se o okupljanju svih vrsta pokreta koji se na neki način protive neoliberalizmu, predstavlja naš sugovornik Europski socijalni forum. Što će biti glavna tema sastanka u Malmöu i kakve rezultate očekujete? Zanimljivo je da je organizacijski odbor čvrsto odlučio da teme izabiru sami sudionici. To znači da svaki sudionik može podnijeti zahtjev za temu seminara. Ali postoje, i uvijek će postojati, tri glavne teme. Kao prvo tu su socijalne teme, socijalna prava, ekonomija. Druga je tema zaštita okoliša i ona svake godine postaje sve jača, a treća se odnosi na antimilitarizam. Već je odlučeno da će u Malmöu biti devet tema. Sigurno će biti riječi o obrazovanju, radu, nezaposlenosti, migrantima. Moto ovog sastanka koji glasit će Drugačija Europa je moguća, i označava građenje saveza kako bi se promovirao otpor i alternative postojećoj Europi. Čini se da neke tradicionalno ne-lijeve teme zaokupljaju većinu prostora. Glavni naglasak se stavlja na obrazovanje, religiju. Zašto je to važno? U našem pokretu promatramo ljude iz različitih pozicija i vrlo je važno pronaći one stvari koje nas povezuju. Tu ne gledam da li su religiozni ili ne, pripadaju li ljevici, centru ili su konzervativni. Ono što je meni osobno važno jest da se razumije kako politički problemi nisu jedina stvar intelektualnog svijeta. Važan je sam sadržaj. Osobno nisam religiozan ali poštujem religiozne ljude i vidim da upravo kršćani rade na zaštiti emigranata u Švedskoj. Zato je

važno započeti dijalog temeljen na tim motivacijama. I napokon, vidim važne inicijative među ljudima koje se ne tiču ni tržišta ni države. Na primjer, pjevanje. Pjevanje je tipična anti-neoliberalna stvar sama po sebi.

Spomenuli ste izbjeglice i migrante. ESF će zasjedati u srcu migrantskog predgrađa Malmöa. Forum će se odvijati u Rosengårdu, predgrađu Malmöa gdje žive migranti. Malmö je jako segregiran grad i zato smo odlučili postaviti Forum na liniji segregacije. Bit će velikih aktivnosti u Rosengårdu, a nekih 20 minuta hoda dalje je i zabavni park gdje će biti još jedno središte Foruma. Radi se o mjestu gdje je nastala švedska radnička klasa. Švedska je poput muzeja; mi imamo vrlo poštovane i stare organizacije, a neke su najstarije na svijetu. Recimo, imamo program obrazovanja nezaposlenih koji se nije urušio nakon čerdesetih godina, kad su se u svijetu, uslijed Drugog svjetskog rata, dogodile velike promjene. Mnoge organizacije su se tada ugasile, ali u Švedskoj i dalje imamo stare komuniste, socijaldemokrate, stare predratne sindikate svih vrsta. Svi oni samo u Malmöu surađuju s 220 migrantskih organizacija. Vrlo su aktivni i poštovani i zato nam je važno da se cijeli ESF odvija upravo u Rosengårdu. Nordijski narodni pokreti postali su tijela odlučivanja s velikim utjecajem na političke procese. U Norveškoj su aktivnosti pokreta dovele do promjene politike zemlje. Kako to da je Skandinavija u tome tako upješna? To nije novost u Skandinaviji. Sve je počelo još 1936. u vrijeme velikih promjena. Bilo je pokreta i prije, ali nisu imali demokratski sadržaj. Nakon te prekretne godine, demokratski švedski narodni pokreti su počeli odlučivati o smjeru razvoja zemlje. Tako imamo vrlo snažan prohibicijski pokret protiv zloupotrebe alkohola, ili pak radničke pokrete. Oni imaju jak utjecaj jer i sami političari dijele njihove ideje i stavove. Ti stavovi su institucionalizirani u političkim strankama i to je naš uspjeh jer time grupe za pritisak postižu svoje ciljeve na najbolji mogući način. Razvili smo pregovaračku uspješnost, a nakon šezdesetih godina nastali su novi pokreti, mirovni, pokreti za zaštitu okoliša... Te stvari su nama tradicionalno prisutne u društvu, zajedno s tolerancijom. Norvežani, recimo, nikad nisu stavili Hamas na listu terorističkih organizacija, pozivamo zapatiste da nam se pridruže, protivimo se privatizaciji javnog prostora. Ono što nas zabrinjava je pomalo pasivizacija cijelog spomenutog procesa što se posebno primijetilo na nekoliko posljednjih foruma. Spomenuli ste zapatiste. Oni su pozvani na ESF ove godine kao počasni gosti. Također su tu kontroverzne odluke oko Hamasa. Da li se politički smještate tim činom i da li podržavate njihovu oružanu borbu? U Švedskoj je 1969. godine većina ljudi i organizacija odlučila da treba pomoći civilnom krilu gerile u Mozambiku. Skupljeno je dva milijuna švedskih kruna, što je u to doba bio ogroman novac. I odjednom su nordijske zemlje našle 400 milijuna dolara za nekoliko afričkih zemalja, naročito za oslobođenje Južnoafričke republike. U Namibiji je također bilo pitanje hoćemo li podržavati diplomatske organizacije ili gerilu. Ali tamo riječi ne pomažu i odlučili smo se za gerilu. Uništili smo time staru ideju da je Nelson Mandela terorist i komunist i da stoga stvara nasilan sustav. A sustav apartheida, kao, nije bio nasilan?

Kad govorimo o zapatistama, moram prvo naglasiti da se mi sami uvijek nazivamo političkim pokretom. Čim počnete prosvjedovati protiv nečega, postajete politički. Ne preferiramo ni jednu idelogiju, pa tako sve dok ste ujedinjeni za isti cilj, nije na nama da komentiramo sadržaj vaše organizacije. Jedini preduvjet djelovanja narodnih pokreta jest promoviranje demokracije. Problem oko zapatista je vrlo zanimljiv jer očito nitko nije protiv njih, osim možda onih grupa koje su ekstremno principijelne. Kad su zapatisti 1994. uzeli oružje u ruke, odmah su za svagda proglašeni teroristima. No radi se o vrlo civilnom antineoliberalnom pokretu i mi ih želimo pozvati na forum zbog toga. Naravno, ne možemo birati jedne, a odbijati druge. Nije na nama da odlučujemo kako će se neka organizacija predstavljati. Samo će oni odlučiti da li će poslati civilnu osobu ili predstavnika vojnog krila. Nama ne smeta do onog trenutka kad bi to zasmetalo drugim sudionicima foruma. Ali kako objašnjavate svoje antimilitarističke pozicije, a vidimo da ipak podržavate oružane borbe? U Europi nema mogućnosti za opravdan oružani sukob. Izvan svakog pogleda je vojno rješavanje problema. Ali Treći svijet nije takav. Tamo riječi ne prolaze. Koliko se puta ponovilo da su riječi bile isprazne, a stanje na terenu se nije mijenjalo. Ukoliko smatramo da će gerilski pokreti pripomoći, spremni smo ih podržati. Kako vam se čini razvoj civilnog društva na Balkanu s vaše pozicije? Teško je s bivšom Jugoslavijom. U Ukrajini, Rusiji i Bjelorusiji već imamo aktivne kontakte, ali ovdje je jako slab odaziv. Krajem osamdesetih i početkom devedesetih moja iskustva iz zaštite okoliša u regiji su bila vrlo pozitivna. To su bili dobri počeci koji su obećavali. Ali zašto je situacija ovakva kakva je danas, to ne bih znao odgovoriti. Možemo romantizirati i govoriti o narodnim pokretima u Švedskoj, ali na Balkanu su nastali vrlo profesionalizirani i fragmentizirani pokreti, s limitiziranim poljem djelovanja, što je loše za narodne pokrete. S druge strane, radi se o ljudima i njihovim željama. Stvari se trebaju institucionalizirati, trebaju se ujediniti na temelju istih vrijednosti i surađivati. Možda je za to već kasno, jer ih je specijalizacija odvela predaleko da bi mogli naći univerzalne vrijednosti. Kakva su vam iskustva o sudjelovanju organizacija iz bivše Jugoslavije na dosadašnjim forumima? Aktivnost organizacija iz jugoistočne Europe je vrlo mala. U odnosu na zapadne udruge pomalo se i stidim što ne postoji ekvivalentnost u broju predstavnika iz svih dijelova Europe. Od 150 prijedloga za seminarske teme na forumima, samo tri su došla iz Srednje i Istočne Europe. Zato sam i krenuo na ovaj put kako bih saznao zašto je to tako, jer mi Skandinavci ne razumijemo način rada kakav postoji ovdje. Moja je poruka da se ujedinite. Znam da ima ogromnih otpora iz partikularnih interesa i razloga, ali probajte se ujediniti.

Hrvatska uskoro ulazi u NATO savez. Koji je vaš stav o širenju NATO-a? Glavni je problem što se širi posvuda, ne samo u Europi, već i po cijelom svijetu. U početku je to bio obrambeni savez, barem su nam rekli da je obramben. Ali sada vidimo da je obrnuto, jer taj savez započinje ratove. Švedska je bila vrlo imperijalistička zemlja i dobro je da su nas Rusi porazili u 19. stoljeću jer smo se odlučili oporaviti iznutra, umjesto da ponovno osvajamo teritorij. A sada smo već dvije godine u ratu u Afganistanu. Stanovništvo je u potpunosti protiv NATO saveza, ali ipak sudjelujemo u NATO akcijama. Na svjetskoj razini stvara se neki protusavez na liniji Rusija-Kina-Iran i mislim da nas očekuju veliki problemi. Smeta mi što baš svaka bogata zemlja mora biti dijelom NATO-a. Koji su vam slijedeći koraci i aktivnosti? Na polju zaštite okoliša mnogo surađujemo sa seljacima izvan Europe. Borimo se za spašavanje Amazonije, a krajem iduće godine u Kopenhagenu pripremamo veliku konferenciju o promijeni klime. Zabrinuti smo i zbog nuklearnog otpada. U samoj Švedskoj imamo problem privatizacije javnih prostora, baš kao i vi u Hrvatskoj. Naše aktivnosti uglavnom će biti okrenute prema akciji, a ne prema forumskim raspavama. Skandinavija je ipak poznatija po ne-teoretskom i više praktičnom poslu. A nadamo se vidjeti i Hrvatsku u tome.