Diederichsen je kao muzički kritičar i kritičar umjetnosti od 1980-ih naovamo na njemačkom govornom području doslovce odgojio generacije intelektualaca svojim promišljanjima o vezi umjetnosti, politike i pop-kulture. Diederichsenov značaj kao javne intelektualne figure za doba nakon 1989. usporediv je sa značajem imena kao što su Habermas, Enzensberger ili Grass za šezdesetosmašku generaciju. Redovito objavljuje u najvažnijim međunarodnim publikacijama za vizualne umjetnosti i muziku.
Početkom 2014. Diederichsen objavljuje svoj magnum opus, Über Pop-Musik. Na preko 450 stranica s jedne strane radi rekonstrukciju pedesetogodišnje povijesti popa, a sa druge strane nastoji pokazati zašto je pop-muzika postala kritička teorija društva.
U knjizi Über Pop-Musik Diederichsen tvrdi da Pop-muzika nije popularna muzika ili nije tek oblik popularne muzike već da se radi o kulturnome formatu koji integrira brojne i različite kulturne, umjetničke, ekonomske i medijske komponente - slično kinu kojih pola stoljeća ranije. No, za razliku od kina u srcu Pop-muzike ne postoji jedan integrirajući medijski dispozitiv (tamna sala, projekcija, celuloidna traka) već samo recipijent koji jednom mobiliziran spaja socijalno, kulturno i estetički različita i raznolika mjesta Pop-muzike.
Predavanje organiziraju Kulturtreger, Multimedijalni institut, Kurziv i WHW.

