Dječje buljenje u TV ovisnost kao alkoholizam?

U studiji koja podastire podatke o interakciji djece s drugima, psiholozi otkrivaju uznemirujuću činjenicu da djeca u rasponu od 6. do 8. godine reagiraju na sliku televizora kao alkoholičari na sliku nekog pića. U seriji istraživanja provedenih u osnovnim školama, većina je djece prije pogledala u sliku televizora praznog ekrana nego u nasmiješeno lice osobe. Markus Bindemann, psiholog na glazgovskom sveučilištu, taj podatak naziva zabrinjavajućim. 'Lica su bitan društveni poticaj, te čudi što djecu više privlači gledanje televizije. Mi proučavamo socijalnu interakciju, međuljudske odnose, upravo iz izraza lica. Ako samo buljite u televizijsku kutiju, to je problem za iskrenu interakciju s ljudima.' Prijašnja istraživanja ponašanja djece i malih beba pokazala su suprotno. Djeca su instinktivno promatrala ljudska lica da bi tako naučila komunicirati. U eksperimentima u kojima su djeci pokazivane slike primamljivih igračaka nasuprot slici ljudskog lica, djeca bi mahom odabirala ovo drugo. U drugom istraživanju, djecu starosti od 5. do 8. godine posjeli su ispred ekrana na kojem je bila prikazana prazna slika te ljudsko lice. Djeca su upozorena da pritisnu tipku čim prije nakon što ugledaju da se na ekranu pojavljuje čokolada. Većina onih od 6 do 8 godina starosti pritisnuli su tipku odmah po pojavljivanju čokolade na praznom ekranu, čime su dokazali da nisu pratili sliku ljudskog lica. Samo su petogodišnjaci brže reagirali kad se slika čokolade pojavila uz sliku lica. Martin Doherty koji je radio na projektu prema tome zaključuje da petogodišnjaci još uvijek daju prednost ljudskome licu što nije slučaj s godinu dana starijom djecom. Istraživanje koje dodatno potvrđuje strah da djeca previše vremena provode pred televizorom, rađeno je na istim metodama koje se rabe kod istraživanja alkoholičara. Kad alkoholičaru pokažu sliku čaše vina ili piva nasuprot slici ljudskog lica, većina ih prvo reagira na piće. Ovo istraživanje svakako je potaknulo otvaranje već dobro poznate teme pretjeranog buljenja u televizor, kao i je li dobro da djeca u svojim sobama imaju televizor i računalo. Kao jedan od problema ističe se i da roditelji tehniku koriste da bi zabavili djecu i na taj im način nadoknadili vlastito odsustvo. U svakom slučaju, na razvoj djeteta, posebno onaj društveni, znatno utječe provodi li ono najranije godine svoga djetinjstva pred ekranom ili među ljudima.