I danas je Zagrebom šetalo između osam i deset tisuća prosvjednika. Okupljanje građana ponovno je započelo na Cvjetnom trgu, zatim se kolona prošetala do Markovog, spustila do središnjice HDZ-a, te krenua u nepoznato - stan Andrije Hebranga, HRT, Slavonska avenija, sjedište MUP-a i Hrvatska gospodarska komora. Građani su tradicionalno putem transparenata istaknuli različite antivladine poruke poput: "Šetajući gradom, opraštamo se Vladom", "Go away, day after yesterday", poruke usmjerene na medije: "Što je više HRT-ovih laži, prosvjedi su nam draži", zatim one koje ukazuju na socijalnu nepravdu: "HEP, vode šume, zdravstvo, obrazovanje, Protiv kapitalizma, protiv EU" i tako redom. Rijeke nezadovoljnih ljudi i danas su skandirali protiv privatizacije, banaka, mudrinića, vidoševića i sličnih. No, dobar dio smjer kretanja preuzele su desne malobrojne grupe - Pernarova i Golubićeva, koje su se nadmetale u tome tko će gomilu navesti na svoj put.
Istodobno tužno i smiješno bilo je gledati mladog Pernara kako pred početak svog govora na Cvjetnom krugu obilazi okupljene i rukuje se s njima da bi u svom nastupu pitao ljude žele li da ih on nastavi voditi, kako je bio najavio, pa nakon odobravanja one šačice oko njega aklamacijom odlučio da je narod rekao svoje. Poznato?
Iako se na Cvjetnom trgu u pravilu okuplja manji broj ljudi, a većina ih se povorci pridruži tek na putu prema Markovom trgu kako ne bi morali slušati naklapanja Pernara & Co, ono što se danas čulo s razglasa na Cvjetnom trgu treba shvatiti kao upozorenje za buduće akcije. Naime neimenovani govornik je izjavio kako je jedini Srbin kojem se treba vjerovati Petar Preradović te da se ustaše i partizani hrvatske nacionalnosti trebaju ujediniti. Trenutak govorancije Pernar je iskoristio kako bi svoje ideološke protivnike - MASA-u, Crvenu akciju i Radničku borbu prozvao zbog zazivanja komunizma. No ne valja zaboraviti da je pak govor odmetnutog HSP-ovca Pere Kovačevića izviždan do to mjere da ga nitko, izuzev par pojedinaca u prvim redovima, nije mogao čuti.
U ovoj situaciji je teško reći tko je redikulozniji - Pernar pred binom ili njegov konkurent Golubić naoružan s tri barjaktara koji prijete bilo kome tko pokuša prijeći u "vodstvo". Jednu od potpisnica ovih redova, kad je željela otići par koraka naprijed da bolje vidi koliko ima ljudi, Golubovićev zastavnik je povukao za ruku i rekao da ide iza njega jer zastava mora biti prva. Pernarovci su se zato povukli dalje u horizontalnoj liniji i vrbovali za svoj pravac. Bitka megafonima vodila dobrim dijelom puta iako nam je Golubić osobno potvrdio kako on nije nikakav vođa. Tako da ideja o odlasku pred tvornicu Kamensko koja se pronijela u jednom trenutku nije imala šanse pošto nije bila ni na agendi lajavih persona željnih moći.
Lijeve snage nisu sa svojim porukama o direktnoj demokraciji i odbacivanju vođe imale nikakve šanse kraj barjaktara i ljubitelja aklamacije budući da su se bez ikakvog osluškivanja želja unutar mase postavili na čelo kolone. Svoje pravo na vodstvo shvatili su bogomdanim uz jedini uvjet posjedovanja hrvatske zastave i megafona.
Trend broja okupljenih građana ipak se nije nastavio. U petak je marširalo više od deset tisuća ljudi, a danas ih je prema procjenama medija bilo između osam i deset tisuća. Ostaje za vidjeti kako će se stvari dalje razvijati i koliko će ljudi u ovako organiziranim prosvjedima prepoznati svoj interes i način iskazivanja nezadovoljstva.
