Danas Svjetski dan močvara

U posljednjih 50 godina izgubljeno je 50 posto svih močvarnih područja u svijetu. Močvarna staništa predstavljaju, naime, jednu od najvećih vrijednosti biološke raznolikosti, jer je uz njih vezano više od 40 posto ukupnog broja vrsta biljaka i životinja. Ti najugroženiji ekološki sustavi u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, nestaju isušivanjem i melioriranjem u obradive površine, intenzivnim povećanjem potrošnje vode za potrebe proizvodnje električne energije, industrije, poljoprivrede i domaćinstva, te postaju onečišćena komunalnim i industrijskim vodama, pesticidima i otpadom. Uz biološku raznolikost,vrijednost močvarnih staništa vezana je i uz kontrolu poplava, obnavljanje podzemnih voda, učvršćivanje obala i zaštitu od vremenskih nepogoda u obalnim područjima, zatim zadržavanje hranjivih tvari i sedimenata, ublažavanje klimatskih promjena i pročišćavanje vode. Ona su genetske banke biološke raznolikosti, staništa brojnih gospodarski važnih biljnih i životinjskih vrsta. O ribi ovisi milijarda ljudi Upravo je zato »Riba za sutra« ovogodišnja tema Svjetskog dana močvarnih staništa, koji se obilježava 2.veljače, na dan kada je 1971. u iranskom gradu Ramsaru proglašen sporazum o zaštiti močvarnih staništa - Ramsarska konvencija. »Slatkovodno i morsko ribarstvo velikim je dijelom vezano uz močvare, zbog mrijesta riba. Utvrđeno je da milijarda ljudi ovisi o ribi kao primarnom izvoru proteina. A čak 75 posto komercijalno važnih morskih riba i većina slatkovodnih su u prelovu. Uzgoj ribe je u sve većem razvoju, međutim, i on može biti opasan jer se u vodotoke unose alohtone vrste i često je neodrživ u okolišu«, objašnjava razloge za odabir ovogodišnje teme Jasminka Radović, stručna voditeljica Državnog zavoda za zaštitu prirode. Obveze koje za Hrvatsku proizlaze iz Ramsarske konvencije su inventarizacija močvarnih staništa, izrada planova upravljanja i nacionalnog programa njihove zaštite, te vrednovanje i predlaganje novih močvarnih područja za upis u Ramsarski popis. U Hrvatskoj se na Ramsarskom popisu nalaze četiri područja koja predstavljaju prirodno bogatstvo cijelog eovječanstva, a to su Lonjsko i Mokro polje (50.560 hektara), Kopački rit (17.700 hektara), donji tok Neretve (11.500 hektara) i poseban ornitološki rezervat, ribnjaci Crna Mlaka (625 hektara). »To je s obzirom na prirodne vrijednosti koje Hrvatska ima relativno malo«, kaže Jasminka Radović. Trenutačno se za prijedlog upisa na ramsarski popis priprema dokumentacija za Vransko jezero kod Biograda, ogulinsko-plašćansko područje, koje obiluje podzemnim vodama koje su također uvrštene u Ramsarsku klasifikaciju kao posebna kategorija močvarnih staništa, zatim za područje rijeke Like i Drave. U Neretvi već premalo vode Međutim, uništenje prijeti dolini i delti Neretve, koja je na Ramsarskom popisu i koja sadrži najveae i najvrednije ostatke sredozemnih močvara u Europi. Riječ je o projektu Republike Srpske, »Gornji horizonti«, kojim se planira gradnja hidroelektrana. Planiranim projektom velik dio voda iz pritoka Neretve i podzemnih sustava povukao bi se za korištenje hidroelektrana, što znači da bi se značajno smanjila ukupna količina vode u Neretvi. »Teško je točno reći kakve će to imati posljedice za ekosustav Neretve, ali činjenica je da je u Neretvi već sada malo ili premalo vode, jer postojeće akumulacije u Bosni i Hercegovini zadržavaju vodu, a kod ispuštanja vode često se ne poštuje biološki minimum nužan za održavanje života«, kaže Jasminka Radović. Manjak vode u rijeci i oko nje pogoduje prodiranju morske vode, što zemlju čini sve slanijom i ugrožava poljoprivredu. Hrvatska država se, na žalost, u slučaj još nije službeno uključila. Međutim, najavljuje ovogodišnje proglašenje Neretve parkom prirode. »Proglašenje neće riješiti problem, ali bi trebalo pridonijeti tome da zaštita prirode bude još naglašenija, a značilo bi i osnivanje javne ustanove koja bi trebala voditi brigu o tom području, jer dosadašnja je zaštita rezervata i značajnog krajolika na Neretvi bila samo na papiru«, kaže Jasminka Radović. Ugrožen Spačvanski bazen Sama Hrvatska planira projekt, uređenje savskog plovnog puta, koji će ugroziti preostale prirodno plavljene nizine uz Savu te njezine meandre i sprudove.Većina tih područja u planu su zaštite, poput poplavnih nizina Gajne i Dvorine, nizvodno od Slavonskog Broda, Sunjskog polja, ribnjaka Jelas, te jedinih preostalih sprudova kod Rugvice, gdje se gnijezde ugrožene ptice,obična i mala čigra. U prvoj fazi projekta, koja se forsira da počne u lipnju, jest gradnja kanala između Save i Dunava, to jest od Šamca do Vukovara. Kanal bi se trebao raditi u klasi plovnosti pet, što znači za velike brodove koji prevoze velike terete. Sava je sada u kategoriji plovnosti tri, njo- me plove teglenice koje vuku teret. To znači da Savu cijelu trebati dovesti u kategoriju plovnosti pet, pa projekt nosi praktički kanaliziranje cijele Save te gradnju hidroelektrana. Tako bi cijela Sava sve do granice sa Srbijom bila u dvije velike akumulacije koje bi služile za proizvodnju struje i kao plovni put. »Pitanje je kako će se kanal odraziti na razinu podzemnih voda s kojom je povezan opstanak Spačvanskog bazena, najvećeg kompleksa poplavnih šuma hrasta lužnjaka u Europi, koji se nalazi u trokutu između rijeka i kanala. Tu ima i niz drugih važnih biljnih zajednica, poput šuma johe«, napominje Jasminka Radović. Državni zavod za zaštitu prirode i Ministarstvo kulture očitovali su se o tome da nije moguće graditi kanal dok se ne sagleda utjecaj cijelog projekta na prirodu. Naime, sadašnja praksa u Hrvatskoj je sagledavanje manjih zahvata na prirodu u sklopu nekog pro- jekta, a ne utjecaj kompletnog projekta na prirodu, što je u Europi nedopustivo. Upitna je i ekonomska isplativost cijelog projekta. U Europi se, naime, odustaje od gradnje velikih plovnih putova. CRONEN Hrvatska specifičnost podzemlje, jezera i blata Uredba o nacionalnoj ekološkoj mreži trebala bi biti donesena u prvoj polovici 2007. Ona će obuhvatiti sva važna staništa od nacionalne i međunarodne važnosti koja će ući u prijedlog za ulazak u europsku ekološku mrežu Naturu 2000, u koju izravno ulaze područja na Ramsarskom popisu. »Ta će se područja morati evidentirati u svim prostornim planovima, pa nikakvi zahvati neće biti mogući bez prethodno provedene ocjene prihvatljivosti zahvata na prirodu«, ističe Jasminka Radović.Specifičnost Hrvatske su podzemna, špiljska vodena staništa s brojnim endemskim beskralješnjacima, kao i male močvare, to jest blata, u priobalju i otocima, poput močvare Palud kod Rovinja, Velog i Kolanskog blata na otoku Pagu, te lokvi u kršu. Hrvatska ima malo prirodnih jezera, najznačajnija su Plitvička, a najveće je Vransko jezero kod Biograda, koje pojedinci svako malo pale zbog privatnih interesa, dok je Vransko jezero na otoku Cresu najveća prirodna akumulacija slatke vode u Hrvatskom primorju. A Crveno jezero kod Imotskog, krški fenomen, duboko je čak 250 metara. Fenomen su i Bačinska jezera, kriptodepresija, samo nekoliko stotina metara udaljena od mora, koja nemaju nikakva utjecaja morske vode.