Dalmacija nespremna za katastrofe

Hrvatski sustav zaštite i spašavanja očito se nije dovoljno opekao na katastrofalnom požaru koji je prije dva mjeseca uništio turski ro-ro brod 'UND Adriyatik' uz zapadnu obalu Istre i pokazao brojne nedostatke u tijeku reakcije i opremljenosti službi koje su trebale sanirati situaciju, a umjesto njih su to obavile privatne tvrtke i inozemni 'specijalci'. Upravo na tom primjeru pokazala se sva (ne)spremnost županijskih stožera za zaštitu i spašavanje kojima su, čini se, planovi intervencija kod iznenadnog onečišćenja mora samo mrtvo slovo na papiru. Na potrebu redovitog održavanja nacionalne vježbe i županijskih vježbi intervencija u slučajevima havarija, požara i ekoloških katastrofa na moru ukazali su i sudionici nedavnog skupa Sigurnost plovidbe i zaštita Jadrana od rizika ekološkog onečišćenja koji je organiziralo Regionalno središte za pružanje pomoći i uklanjanje posljedica katastrofa iz Divulja u suradnji s Ministarstvom mora. Na stručnom savjetovanju je istaknuta bolna činjenica da je samo Primorsko-goranska županija spremna na brzu intervenciju, što je i razumljivo s obzirom da se na tom području nalazi najveća bomba - naftni terminal Omišalj, dok ostali dio priobalnih jedinica lokalne samouprave nije ni približno na toj operativnoj razini. Usporedno s tim Ministarstvo mora promoviralo je i listu 380 potencijalnih mjesta zakloništa za brodove u nevolji koja je od kritičara odmah dočekana na nož zbog činjenice da su uvrštene brojne uvale koje nemaju ni najosnovniju lučku infrastrukturu. Na popisu lokacija nalaze se i prostori u blizini nacionalnih parkova i zaštićenih područja poput Kornata, Mljeta i drugih nacionalnih bisera što dio stručnjaka doživljava s neskrivenim nezadovoljstvom. U resornome ministarstvu ističu kako bi potpuno opremanje i održavanje 'hladnog pogona' u dvije ili tri stalne luke zakloništa bilo puno skuplje i nepovoljnije, a i pogodno za zloupotrebljavanje od brodova s međunarodne crne liste koje bi posade mogle namjerno dovesti u takav porat i napustiti ga, a naknadne troškove morala bi plaćati hrvatska država. Također, projekt organizacije mjesta zakloništa, koji je izradio Hrvatski hidrografski institut, najbliži je konceptima koje su u rješavanju škakljive problematike koristile Velika Britanija, Norveška i Njemačka.