Nakon što je Grad Zagreb demonstrirao stav prema ostvarivanju ideje "grada po mjeri čovjeka" forsiranjem poznate priče o podzemnoj garaži nauštrb pješačke zone, biciklističke staze i kvalitete života svojih građana, organizirao je Zagrebački energetski tjedan. Programska knjižica na prvoj je stranici donijela sliku Milana Bandića i tekstić u kojem gradonačelnik izražava zabrinutost klimatskim promjenama. Ta se proklamirana zabrinutost demonstrira, valjda, povremenim dijeljenjem štednih žarulja školama, jer Zagreb i dalje ima neznatne postotke recikliranja, a automobili vladaju gradom i istiskuju pješake i bicikliste. Drugačiji pristup odabrao je njemački grad Freiburg.
U sklopu Zagrebačkog energetskog tjedna, Klaus Hoppe, pročelnik Ureda za energiju, održao je prezentaciju freiburških rješenja u zagrebačkoj Gradskoj vijećnici. Freiburg je, naime, na glasu kao jedan od najinovativnijih europskih gradova.
Grad godišnje sakupi oko 12 500 tona biootpada koji se zatim procesuira i pretvara u električnu energiju putem bioplina
S velikom akademskom zajednicom, freiburška "zelena" povijest počinje u 1970-ima sa snažnim antinuklearnim pokretom. Kada je Njemačka planirala izgraditi nuklearku 30 kilometara od Freiburga, došlo je do snažnog otpora, građani su se masovno odali građanskom neposluhu. "Na tome smo učili. Freiburška energetska politika danas ima tri stupa: štednja energija, energetska učinkovitost i obnovljivi izvori", objašnjava Hoppe.
Od 1993. godine kada je 60 posto energije koje grad potroši dolazilo iz nuklearki, došli su do današnjih 30 posto uz smanjenje emisija CO2 od 11 posto. "Samo 3,7 posto energije dolazi iz obnovljivih izvora energije, ali teže je u gradovima postići veći postotak. Nemamo velikih rijeka pa smo počeli smo s fotovoltaicima pošto je Freiburg ipak jedan od najsunčanijih gradova u Njemačkoj. Prvo smo ih postavili na stadion nogometnog kluba, potom na gradsku vijećnicu i druge gradske objekte. Danas imamo instaliranih fotovoltaika snage 18,5 MW i površine 24 nogometna igrališta. Postavljali smo i vjetroturbine, ali nismo ih u stanju dalje širiti jer je došlo do velike debate u Njemačkoj zbog utjecaja na krajolik", objašnjava Hoppe.
Orijentacija na solarne tehnologije dovela je i do razvoja industrije, te je tako grad sjedište niza tvrtki, ali i Fraunhofera, najvećeg europskog instituta za solarnu energiju, te Međunarodnog društva za solarnu energiju (ISES). Solarni sektor zaposlio je oko 1000 ljudi, a "zelene" industrije ukupno 10 000 ljudi u oko 1500 tvrtki koje pridonose ekonomiji grada s oko 650 milijuna eura.
Jedan od poznatijih freiburških projekata na polju energije je prikupljanje biootpada, od kojega se proizvodi energija. Godišnje grad sakupi oko 12 500 tona biootpada koji se zatim procesuira i pretvara u električnu energiju putem bioplina. Tako se dobije dovoljno energije za potrebe oko 2000 kućanstava, dva posto gradske potrošnje, ali se i uštedi znatna količina emisija ugljičnog dioksida.
Među učinkovitim tehnologijama primijenjenim u Freiburgu ističe se kogeneracija električne i toplinske energije (koja se koristi za grijanje). U gradu postoji takvih 14 većih termoelektrana-toplana i 90 malih postrojenja.
Samo u četvrti Vauban, 3 kilometra od središta grada, postoji 270 pasivnih i plus-energetskih kuća. Gotovo je cijela četvrt oslobođena od automobila
Osobitu pažnju poklanjaju građevini. Freiburg je uveo vlastiti standard za nove četvrti i prodaju nekretnina, zahtijevaju 10 posto veći standard od postojećeg za zgrade u Njemačkoj. "Veliki su nam izazov zgrade iz pedesetih i šezdesetih godina koje izgledaju kao švicarski sir. Uglavnom je riječ o privatnom vlasništvu, pa grad nije u poziciji da natjera vlasnike u ulaganja. Zato imamo sustav subvencija putem kojega je 700 zgrada prenamijenjeno u energetski prihvatljivije objekte. Od 2003. godine uložili smo 14 milijuna eura u taj projekt, ali važno je napomenuti da se time osigurava i posao tvrtkama s područja grada", ističe.Samo u četvrti Vauban, 3 kilometra od središta grada, postoji 270 pasivnih i plus-energetskih kuća. Gotovo je cijela četvrt oslobođena od automobila. Parkiranje je moguće samo u velikim podzemnim garažama na rubovima četvrti. Godišnja je karta vrlo skupa, 18 000 eura godišnje, te su stanovnici četvrti demotivirani za korištenje automobila.
K tome, 220 000 stanovnika Freiburga 71 posto mobilnosti ostvaruje bicikliranjem, hodanjem i javnim prijevozom. Dok Zagreb gradi garaže i otima pješačku zonu, Freiburg je još 1973. godine gotovo cijelo središte proglasio pješačkom zonom. Javni je prijevoz sastavljen od mreže tramvaja, autobusnih linija i željeznice. Mreža biciklističkih staza duga je 500 kilometara. Postavljeno je oko 9 000 parkirnih mjesta za bicikle. Garaže za automobile nisu gradili u središtu već su ih smjestili na obode grada te Freiburg danas ima najnižu gustoću automobilskog prometa među većim njemačkim gradovima. Uz sve to rade i na smirivanju i usporavanju prometa, te danas 90 posto stanovnika živi u zonama s ograničenjem brzine do 30 posto.
Teritorij grada proteže se na 150 km2, a od toga je 40 posto pokriveno šumom
Freiburžani recikliraju i 69 posto otpada. Ova brojka posebno impresionira kada se usporedi s našom realnošću. Čak je i hrvatski apsolutni rekorder, Krk, daleko iza Freiburga sa 30 posto. "Počeli smo 1992. godine s 25 posto recikliranja. Dvadeset kilometara od grada nalazi se regionalna spalionica. Do tamo se ono što ne uspijemo reciklirati prevozi vlakom kako ljudima u selima ne bi smetali teški kamioni", kaže Hoppe. Spalionica proizvede električne energije dovoljne za potrebe 25 000 kućanstava.
Kvaliteti života u ovome gradu značajno pridonosi i Crna šuma. Teritorij grada proteže se na 150 km2, a od toga je 40 posto pokriveno šumom. Osim toga u gradu se nalazi 60 hektara parkova i 160 igrališta u kojima se ne koriste pesticidi, a sade se samo lokalne vrste.
Još jedna značajna razlika između Freiburga i, primjerice, Zagreba je ta što je urbano planiranje participatorno. Tako su građani 2005. godine formirali 19 radnih grupa za dogovore o preporukama gradskom vijeću na temelju kojih je ono donijelo prostorne planove.
Unatoč svim ovim naporima Freiburg nije uspio postići ambiciozni cilj postavljen 1996., smanjenje emisija CO2 na 25 posto do 2010. godine. Međutim, zato su za 2030. podigli letvicu na 40 posto smanjenja emisija.
"Lokalne uprave trebaju voditi primjerom. Najvažnije je pitanje, postoji li politička volja", poručio je Hoppe zagrebačkim političarima.
