Da li je (ovo) vrijeme za revoluciju?

Teza o nenastavljivosti povijesne 1968. koju duboko osjećamo i bez obljetničarskih povoda obilježila je tribinu u KIC-u, i to uz naslov posuđen od Marka Brecelja: Od kada imamo 'svoje' države, revolucija nije na vidiku. Studentski prosvjedi 1968. i kapital posljednje revolucije: je li štogod ostalo? Šteta što se ton gubio između prvoboračkog diskursa, anegdotalne povijesti u Beogradu i Zagrebu te umornih teza, a tek okrznuo analitičku optiku. Beogradski pravnik i sociolog Nebojša Popov, autor studije o studentskoj 1968., naglasio je da je pokret sveučilištaraca bio protiv bilo kakve autoritarnosti, a za afirmaciju privatnih sloboda. Pitanje je imaju li ljudi danas potrebu da budu privatno slobodni?, zaokružio je temu Popov. Šezdesetosmaški melankolik Slobodan Šnajder naglasio je da se (njegova) generacija praksisovaca 1968. pokušala kulturno i politički roditi. Gajo Sekulić, profesor filozofije iz Sarajeva, govorio je o utopijskom karakteru 1968. koji nije uspio uzdrmati sistem i o solidarnosti među intelektulcima koja se posve izgubila. Umjesto angažiranih, danas imamo civilne intelektualce, rekao je Sekulić. Želimir Žilnik tumačio je proturječnosti jugoslavenskog socijalizma u odnosu na ostale, a Andrea Zlatar poentirala u dva citata. Prvi: Treba likvidirati naslijeđe iz 1968., koji pripada Sarkozyju, i drugi: To je samo nostalgija koji izriču sudionici pokreta. Kulturalno je naslijeđe između tih opcija u postignuću privatnih sloboda od ekologije do radikalnog feminizma. Najmlađi sudionik skupa, teoretičar Petar Milat oprezno je postavio put do 1968. govoreći o analitičkim distorzijama: od kapitalističke kontrarevolucije 1970-ih do globalizacije. 1968. fenomen je onoga što danas nazivamo NATO područjem svijeta i nije bio onoliko globalni fenomen kakvim ga želimo vidjeti, rekao je Milat. Zatim je pogledao plakat Subversive film festivala, u čijoj se organizaciji održavala tribina, i ukazao na ružičastu pesnicu koja je boju dobila zbog sponzora T-Coma. Festivali danas funkcioniraju uz pomoć korporativnog kapitala, tome se više nitko ne čudi. I korporacije parazitiraju na ovakvim događajima, rekao je na kraju Milat. Ali ne. O tome odlučuju organizatori festivala.