Razočaranost u institucije, slaba povezanost, manjak koordinacije i ispolitiziranost udruga koje bi se trebale baviti mladima, samo su neke od stvari koje odbijaju mlade od aktivnije uloge u društvu. Ipak, bilo bi nepošteno prema mladima reći da su oni nezainteresirani za svijet oko sebe. Sudeći po broju komentara na društvenim mrežama jasno je da imaju svoje stavove o tome što se događa, ali i da se uglavnom informiraju putem interneta, u kratkim formama i da im shodno tome, fali dubine. Ne pomaže ni činjenica da ignoriramo građanski odgoj već godinama, pa nije čudno da se brkaju i osnovni politički pojmovi.
Također, po nekim su stavovima mladi danas konzervativniji nego su to bile neke prijašnje generacije, ali ni tu ne bi trebalo generalizirati. Iako možda više drže do nekih tradionicalnih vrijednosti poput obitelji, vjere i domovine u praksi su puno otvoreniji nekim stvarima koje su prošlim generacijama bile nezamislive bilo da je riječ o nečem benignom poput izlazaka pa sve do dalekosežnih posljedica poput povećanja maloljetničkih trudnoća zbog sve nižeg praga, što se godina starosti tiče, kad je riječ o ulasku u spolne odnose.
U takvom kolopletu i domaće institucije, koje i inače ne krasi strategija, analiza i planiranje, ostaju izgubljene. Ako na sve nadodamo i kronični i sustavni problem nezaposlenosti mladih, dolazimo do kombinacije koja sve aktere, a pogotovo onih kojih se to najviše tiče – mladih - navodi da samo plutaju kroz sustav. Kako bi bolje razumijeli na koje se načine može privući mlade da se uključe u procese donošenja odluka i provedbe istih, razgovarali smo s Anamarijom Sočo iz Mreže mladih Hrvatske, Alenkom Blazinšek iz Mladinskiog sveta Slovenije i Anom Klofutar iz Službe za EU fondove.
