Čađava desetljeća

Toliko sam se već toga nagutao da mi je loše kad dođem na čist zrak, ironično kaže Mladen Bojčić iz Ulice Ivana Sušnja koji udiše zagađeni zrak koji često bude u svrstan u najlošiju, treću kategoriju. Ako je južina, najgore je nama, a kada nije, onda pate stanari u neboderima iznad nas jer smrad ide gore, govori nam te dodaje da i roba koja se suši na balkonima zna biti čađava, a po tome vidi i koje se gorivo koristi u Ini. Ako rade na plin, čišće je, a ako im je pogon lož-ulje, onda je čađavo, rekao je simpatični Mladen koji svoju ne baš ekološki prihvatljivu okolinu, komentira stalno zbijajući šale. Inače, Ministarstvo zaštite okoliša utvrdilo da se stanje u Rijeci pogoršalo tijekom 2006. i 2007. godine zbog prekomjernog onečišćenja sumporovodikom i sumporovim dioksidom. No, da je sada ipak bolje nego prije 20-ak godina, govori nam Milica Munjas, čija je kuća uz samo Inino postrojenje u Ulici Milutina Barača, poznatijoj po bivšem nazivu - Industrijska ulica. Tu sam se doselila 1980. kada su mi djeca bila mala. Uz smrad i buku, nekad su mi nekoliko metara od kuće stalno prolazile i parkirale se cisterne, ali sada je ipak bolje. Znalo se događati i da se na robu koja se suši hvata masnoća, rekla je Milica Munjas uz čiji kućni prag prolazi i željeznička pruga. Bolje nego nekad Godine suživota s Inom očite su kada nam gospođa Milica prepričava procese proizvodnje u rafineriji koje je s vremenom prilično dobro 'usvojila'. Lea Mutnić, Mladenova susjeda, kaže da tu živi odmalena pa više i ne ide za tim, smrdi li ili ne. Povremeno se osjeti jači smrad, nema pravila kada, a čini mi se da je u centru grada jednako loš zrak zbog gomile automobila tako da više ni ne mislim o tome, rekla je Mutnić. Svi naši sugovornici priželjkuju zatvaranje rafinerije koja se treba iseliti u Inina postrojenja u Urinju, no sve manje vjeruju da će se to i dogoditi. Već 30 godina govore da će je maknuti, kaže Mladen Bojčić.