Zbog jednog romana i jednog filma naslov ove izložbe više asocira na čežnju za glamurom, nego na buku i prljavštinu starih štamparija. Pa ipak, prije umjetničkog glamura koji je stigao mnogo godina nakon toga, Boris Bućan je čekajući na prvi otisak plakata mnoge dane (a vjerojatno i jutra) proveo u tiskarama.
Plakati bi potom slijedili svoju sudbinu završavajući na gradskim ulicama i plakatnim mjestima, da bi već nekoliko dana kasnije nestali. Tijekom godina njegovi su plakati postali svakodnevica sve dok jednog dana nisu iščezli. (R)evolucija oglašivačke industrije izmijenila je komunikacijske modele oglašivanja te su Bućanovi plakati postali dio prošlosti koja je i danas aktualna zahvaljujući muzejima.
Dizajnirajući plakate Bućan je upotrebljavao reference iz masovne kulture, iz svakodnevnog života, kao i reference iz mnogih povijesnih umjetničkih stilova. U mediju plakata pronašao je jedinstven način preispitivanja odnosa i granica između umjetničke autonomnosti i društvenog konteksta, likovnih i dizajnerskih pravila, pokazujući dolazećim naraštajima umjetnika kako te granice valja neprestano pomicati.
Izložbu prati katalog s tekstovima inozemnih stručnjaka poput Ricka Poynora, međunarodno cijenjenog britanskog pisca, kritičara, predavača koji se specijalizirao za dizajn, medije i vizualnu kulturu te Georgesa Raillarda, francuskog akademika, pisca i kritičara, koji se specijalizirao za slikarstvo modernizma.

