Bez naziva drugi je dio ciklusa kratkih izvedbenih formi koji se bave principima kodiranja u
suodnosu s odabranim elementima i kvalitetama. U ovom sam dijelu ciklusa pokušala vidjeti, čuti i osjetiti što rad sa zemljom i odnos s tlom otvara u tijelu, koje senzore i imaginativne kodove stimulira i kreira te na koji ih je način moguće "provući" kroz vlastiti trenutni organicitet.
Uzimajući u obzir dane okolnosti, artificijelnost postupka unošenja zemlje u izvedbeni prostor i nemogućnost potpunog osluškivanja kao posljedicu navedenih uvjeta, rad nastaje iz diskontinuiranog i dislociranog eksperimenta između težnje, usmjeravanja i nemogućnosti, između brzopletog pogleda u dubinu materije i svakodnevnog.

