Riječ je o prvoj dramskoj premijeri ovog zagrebačkog kazališta ove sezone te o prvom uprizorenju, tj. prvoj europskoj premijeri nakon praizvedbe u berlinskom Schaubühneu u travnju ove godine. U predstavi glume Lana Barić, Milan Pleština, Olga Pakalović, Dušan Bućan te Ksenija Marinković kojoj je ovo prva uloga kao članici ansambla HNK. Premijera Bella figure označava ujedno i ponovno upogonjenje Velike pokusne dvorane HNK-a nakon niza godina.
Francuska spisateljica, dramatičarka, glumica i scenaristica Yasmina Reza jedna je od najizvođenijih suvremenih dramskih autorica, a njezini komadi prevedeni su na 35 jezika i izvode se na pozornicama širom svijeta. Za svoj rad dobila je sve značajne svjetske strukovne nagrade, među ostalima Laurence Olivier, Molière, Cesar, Tony, itd. Nazivaju ju kraljicom bulevara i građanske komedije te preciznom dijagnostičarkom neoliberalnog društva. Rezini komadi uvijek su dobro prihvaćeni kod glumaca i publike - o tome svjedoči podatak da su njene predstave samo na hrvatskim pozornicama doživjele preko 400 izvedbi.
Bella figura je Rezin najnoviji tekst, a nastao je prema narudžbi Thomasa Ostermeiera, uz praizvedbu u njegovoj režiji u travnju u Berlinu. Bella figura je talijanski idiom koji znači lijepu pojavu, dobar dojam, a kod Talijana, naravno, i način života. Tim naslovom sugerira se jedan izvanjski način življenja, forma koja sve više preuzima i sadržaj, a u konkretnom slučaju Rezinoga komada bella figura je izvor komičnih i manje smiješnih situacija. Nepodudarnost između stvarnoga opažanja i doživljaja neke osobe karakteristična je tema koja se ponavlja gotovo u svim komadima Yasmine Reze, kao i gubitak kontrole nad događajima koji onda tako intenziviraju i ističu tu nepodudarnost. Istraživanje onoga što se nalazi iza pojavnosti donekle i afirmira laž kao način života, ali Yasmina Reza ne odnosi se prema svojim licima kritički, ona samo promatra i tako ukazuje na paradokse i slabosti suvremenoga življenja. Gotovo Čehovljanskom ravnodušnošću Reza ispisuje ljudsko trajanje obilježeno mnogim nesavršenostima, a prekomjernošću izraza i kontrastom onoga što se govori i onoga što se vidi postiže komični efekt premda zaplet zapravo i nije smiješan. Kao kartaška igra promjenjive sreće Bella figura sagledava samu sebe iz više perspektiva oslikavajući tako sva lica u više dimenzija, ne ostavljajući nikoga bez svojeg drugog, trećeg i tko zna kojega sloja istodobno zadržavajući neobičnu jednostavnost prepoznavanja i igre.
Boris Liješević mladi je srpski redatelj koji slovi kao jedan od najdarovitijih umjetnika regije. U svojemu redateljskom opusu susretao se s različitim naslovima, autorima i pravcima. Uz klasična djela dramske literature surađivao je sa srpskim dramskim autorima mlađe i srednje generacije kao i sa suvremenim regionalnim i europskim autorima. Nekoliko predstava radio je prema dramatizacijama romana (Općinsko dijete Branislava Nušića, Kozle u mlijeku Jurija Poljakova, Elijahova stolica Igora Štiksa, Mirni dani u Mixing Partu Erlenda Loea, Upotreba čovjeka Aleksandra Tišme), a značajan dio njegovoga opusa čini rad na dokumentarnome kazalištu u kojemu autorski projekti nastaju snimanjem tematskih razgovora u kojima sugovornici otkrivaju svoja autentična iskustva čime kazalište reflektira autentičnu, proživljenu sliku stvarnosti.