Barroso je ovih dana imao nekoliko zvučnih nastupa, ustao je junački u Papinu obranu, čak otvoreno provocirajući njegove oponente a bacio je i provokacijicu Hrvatskoj, rekavši da iza Bugarske i Rumunjske Unija ne bi trebala primati nove članice. Njegova izjava da Hrvatska može postati članicom tek kada Unija dobije novi ustav, njegov novi tough talk, teško sjeda.

A zasigurno se sada najgore osjeća Ivo Sanader. Iza njega toliki trud, a vidi kako mu Bruxelles vraća. Treba shvatiti da su povodi ovakvim Barrosovim izjavama posve logični : prvi čovjek EK nikako da se riješi ozbiljnih briga; EK od silnog zamrzavanja samo što nije usnula snom velebne birokracije koja se toliko udaljila od prosječnog čovjeka da je to već i žaljenja vrijedno. A novi su već pokucali i sada ulaze. Današnji izvještaj kojim Komisija daje povoljno mišljenje o bugarskom i rumunjskom ulasku u Uniju 1.siječnja 2007. je povoljan iako u oko polovice bugarske countryside, kao i prije kojih 50 godina, kada Unija još nije bila niti ideja, nema ni zahoda ni struje. Bruxellesu- licemjernom ili dobronamjernom, to će vrijeme pokazati- već sada je muka od najnovijih članica. Možda se čini nepotrebno, čudno, ali sada je kod nekih presahnula volja i za jednom lijepom malom zemljom u ekonomskom uzletu, za Hrvatskom. S ulaskom Rumunjske i Bugarske još više bi moglo doći do izražaja ono što je nekako spontano izbilo van u posljednjem valu proširenja 1.svibnja 2004. godine: da se 10 novih članica zapravo ne osjeća dobro u novoj zajednici. Poljska i Mađarska najbolji su primjeri. Kancelarka Merkel postavila je nedavno cilj da krajem njemačkog predsjedanja bude oblikovan nekakav red vožnje za zavrssetak ustavnog procesa do kraja 2009. godine. Nakon toga i ratifikacija, odnosno još jedna prilika da ustav bude odbijen. I gdje smo tek onda? Nitko, doduše, ne tvrdi da 2009. ne bi mogla ostati zapamćena kao godina EU ustava, ali čak i kad bi se to ostvarilo, Sanaderovi snovi o EP '09. padaju u vodu. Barroso se ovog puta neće zadovoljiti ni skupom kozmetikom kakvu je nekada rado spominjao: da se Ugovor iz Nice prepravi kako bi iza 27. članice, Rumunjske, stale i neke druge. Da, mislio je on na Hrvatsku kada je rekao: EU je potrebna institucionalna reforma, iako se pokušao izvući sa Hrvatska može ući kada ispuni uvjete. Hrvatska je još uvijek glupa, kolateralna žrtva Turske, a iz EK dopiru mišljenja da će tako biti još neko vrijeme.Očito je da se Barroso osobno ne slaže s idejom da što prije budemo dijelom Unije kada je u stanju izjaviti nešto za što i sam kaže da nije formalna odluka EK. A o tome da nema takta- jer to konstatira tri dana prije BiH izbora- da i ne govorimo.