Azbest truje Dalmatince

Doduše, u Pločama je počelo uklanjanje opasne prašine, pakira se u limene bačve, zalijeva cementom i izvozi, najvjerojatnije u Njemačku. U Vranjicu je uklanjanje opasnog otpada uvelike pojednostavljeno. Umjesto da se, kao posvuda u svijetu, azbest skladišti u armiranobetonske kovčege koji se hermetički zatvaraju, azbest se iz Vranjica prevozi kamionima, najčešće noću, na nekoliko kilometara udaljenu lokaciju i zatrpava zemljom. Riječ je o Mrvinačkoj kavi, dvjestotinjak metara od izvora rijeke Jadro, koja Split i okolicu opskrbljuje pitkom vodom. Naravno, nije riječ o odlagalištu opasnog otpada s dozvolom mjerodavnog ministarstva, nego o ilegalnom odlagalištu. Za koju godinu tamo će niknuti igrališta. A onda će vjetar i kiša učiniti svoje – isprat će sloj zemlje, a mali nogometaši će, baš kao i na igralištu u Vranjicu, kad malo žešće udare o loptu, otkopati i komade salonita, odnosno azbesta. Udahnut će tko zna koliko tisuća opasnih igličastih čestica. A onda će se, kao sada radnicima Salonita i stanarima obližnjih kuća, za deset ili trideset godina početi razvijati azbestoza. Zaduha se javlja najprije prilikom napora, onda i u mirovanju. Slijedi kašalj, pa kronični bronhitis. Oboljeli najčešće završe na kisiku, teško dišući zbog minimalnog kapaciteta pluća prouzročenog zadebljanjima koja nastaju oko zabodenih čestica azbesta u plućni parenhim. Kad na splitskom području zapuše bura, najveća koncentracija azbesta nije u Vranjicu, uz napuštenu tvornicu Salonit, nego u Splitu, na gradilištu tamošnje rukometne dvorane. U ovoj činjenici vranjički ekolozi, na čelu s Grgom Mandićem i Lovrom Grgićem, vide rješenje svih problema vezanih uz azbest u krugu tvornice Salonit. Uvjereni su da Svjetska rukometna federacija, kada dozna za ovaj problem, neće dopustiti igranje u splitskoj dvorani dok se problem azbesta ne riješi. To će, pretpostavljaju, oni posljednji doznati. Jer svi podaci vezani uz azbest u Splitu i županiji taje. Sanacije i zbrinjavanje azbestnog otpada obavljaju se noću, bez potrebne opreme, potajice, podataka o oboljelima gotovo i nema, a koncentracija azbesta u zraku, iako se mjerila, službeno nikada nije objavljena. Podatak o koncentraciji azbesta u zraku oko splitske rukometne arene vranjički ekolozi ne mogu dobiti kao službeni podatak, nego isključivo kao informaciju ispod žita. Na isti su način doznali da je s ilegalnog odlagališta salonitnih proizvoda i prašine u Mrvinačkoj kavi azbest prodro do rijeke Jadro. U spremnike pitke vode, istina, još nije, ali stručnjaci tvrde da je i to pitanje vremena. Ugrožena je, tako, i vodoopskrba Splita, piše Večernji list.