Predstavljanje nove udruge za prava LGBT osoba, Drugog koraka, u prostorima Centra za ljudska prava, proteklo je u povišenom tonu Dorina Manzina, predsjednika nove udruge, i njegovih dojučerašnjih kolega iz Iskoraka. Manzin tom prilikom nije htio komunicirati s članom UO Iskoraka Hrvojem Fučekom, kao niti s glavnim urednikom portala gay.hr Gordanom Duhačekom, odbijajući bilo kakvo pitanje s njihove strane. Odbijeni su i odgovori na pitanje koje je pokušao postaviti Marko Jurčić iz Pride Zagreba, koji je novinarima dostavio i skupno priopćenje desetak nevladinih udruga o kojima je H-alter već izvijestio. Manzin je nazvao to priopćenje pamfletom. Poštujući staro novinarsko pravilo ilu audiatur et altera pars, nakon intervjua sa Manzinom razgovaramo i s navedenom trojicom aktivista.
HRVOJE FUČEK, ČLAN UPRAVNOG ODBORA ISKORAKA
Hrvoje Fuček
Kakva je bila radna atmosfera posljednjih mjeseci unutar Upravnog odbora i da li ste glasali protiv prijedloga Dorina Manzina (naročito onih koje se tiču podružnice u Splitu i 200 volonterskih sati) i zašto?
Ne bih rekao da je bilo riječ o prijedlozima, već o nezadovoljstvu Dorina Manzina prema stavovima većinskog dijela Upravnog odbora kako se treba odnositi prema drugim inicijativama koje se bore za prava gejeva i lezbijski kao da su jednako vrijedne našima, i da treba poštivati različitost među idejama i pristupima. A što se tiče ogranka u Splitu i 200 volonterskih sati, Upravni odbor je zauzeo stajalište da treba poštivati ranije utvrđene odredbe Statuta upravo u vezi tih 200 volonterskih sati, za koje se i sam Dorino zalagao na posljednjoj skupštini Iskoraka. Ako smo prema drugim volonterima primijenjivali te odredbe, nismo vidjeli razloga zašto bismo ovdje učinili iznimku. Mislim da je fair play prema svima načelo od kojeg Iskorak ne smije odstupati.
Zasto mislite da prava LGBT osoba u Hrvatskoj nisu ostvarena?
Pretpostavljam da Dorino nije previše razmišljao kada je davao izjavu za novine da su prava više manje ostvarena. To se često znalo događati. Zato je izazvao reakciju tolikih nevladinih udruga odjednom. Neću ponavljati priopćenje u kojem smo detaljno obrazložili zašto smatramo da prava nisu ostvarena. Čini mi se da Dorino stavlja znak jednakosti između prava i zakona pa tako misli da je zabranom diskriminacije, npr. u Zakonu o radu, ostvareno i pravo neke osobe na rad. Ostvarenje prava postiže se kroz učinkovit sustav, a to svakako nije. No, teško mi je s Dorinom polemizirati oko toga koliko su prava ostvarena kada on o tome što kaže uopće ne nudi argumente. Možda bi bilo dobro, za početak, da taksativno navede koja su to prava ostvarena ili barem, ako je mislio na zakone, pobroji odredbe kojima se prema njegovom konceptu prava ostvaruju.
Utječe li Dorinov angažman u SDP-u na njegov rad?
Teško mi je govoriti utječe li ili ne utječe njegov angažman u SDP-u na njegov rad, posebice sada u novoj udruzi. U našoj udruzi ima još članova koji su ujedno članovi raznih stranaka i njihov angažman u tim strankama nimalo ne utječe na njihov rad. Pretpostavljam da Vam na to pitanje on može dati bolji odgovor.
Možete li potkrijepiti podatke o ksenofobiji Vinka Kalinića i otkuda vam podaci o njegovom članstvu u HČSP-u kao i o otkazu Branke Čolić?
O sudjelovanju Vinka Kalinića u HČSP-u možete pronaći podatke na web stranici Hrvatskog pravaškog pokreta. Također, pogledajte i izdanja Slobodne Dalmacije od 22. veljače 2003. i 28. veljače 2003. O otkazu Branke Čolić saznali smo upravo putem Dorina u pismu koje je objavljeno i na stranicama Drugog koraka.
Što točno zamjerate nastanku Drugog koraka?
Ništa.
Manzin kaže kako nije tajna da postoji anonimna skupina koja širi radikalne ideje i da je ta struja jako utjecala na Iskorak. Smatrate li njegovu izjavu o radikalnom krilu Iskoraka točnom i odnosi li se ona na vas?
Dorino Manzin, bez obzira na to što on mislio o sebi, ne može donositi objektivne ocjene o tome kakve su ideje radikalne, a kakve nisu. Takvi stavovi bez imalo samokritike su upravo i bili razlogom zašto je on bio nezadovoljan politikom Iskoraka da ne stigmatizira ideje drugih kao radikalne ili štetne. Anonimne skupine i teorije zavjere plod su bujne mašte onih koji ne nalaze svoj primarni interes u nečemu konkretnom.
Koji će biti vaš budući odnos prema Manzinu i novoj udruzi?
Mi smo oduvijek bili otvoreni za suradnju sa organizacijama koje su bile spremne i voljne surađvati sa nama, a tu politiku ćemo nastaviti provoditi dalje.
GORDAN DUHAČEK, GLAVNI UREDNIK PORTALA GAY.HR
Zašto prava LGBT osoba u Hrvatskoj nisu ostvarena i zašto Dorino Manzin misli da jesu?
Jedini aspekt borbe za prava homoseksualaca i lezbijski koji smatram ostvarenim u Hrvatskoj je senzibilizacija medija, koji su većinom objektivni prema problemima gejeva. Također su i institucije na javnoj i načelnoj razini prijateljski nastrojene, iako se redovito događaju ispadi poput onih od strane saborskih zastupnika HDZ-a u raspravi o Zakonu o registriranom partnerstvu. Zabrana diskriminacije na osnovu spolne orijentacije navedena je tek u nekoliko zakona, a u praksi se jedva provodi. Zakoni nisu prava, nego sam okvir za ostvarivanje prava, a očito je da se ta prava ne ostvaruju. Najveći je pak problem svakodnevni život homoseksualaca i lezbijki, koji su često žrtve fizičkog i verbalnog nasilja, od napada na Rainbow party do ljetošnjih homofobnih incidenata na Hvaru. Zaista ne znam zašto Manzin to misli i izjavljuje, no teško se mogu oteti dojmu, uzimajući u obzir njegove nedavne izjave u medijima, da baš i ne misli prije nego progovori.
Na press konferenciji odbijena su vaša pitanja, a Drugi korak tvrdi da vas i nije pozvao na konferenciju. Zašto ste se ipak odazvali i kako je došlo do slučaja Branke Čolić?
Press konferencije su po automatizmu javne, tako da ne postoji nepozvani medij na press konferenciji. Također, ja sam tamo u ruci držao papir naslovljen Poziv na konferenciju za medije udruge Drugi koraka, koji je potpisao sam Manzin, pa se i s formalne strane mojem dolasku u svojstvu izvjestitelja za Gay.hr nema što prigovoriti. Manzin me je spriječio dvaput da uopće postavim pitanje koje sam htio,a radilo se o slučaju Branke Čolić. Htio sam pitati je li istina da je gospođa Čolić otpužena zbog svoje seksualne orijentacije, te hoće li Drugi korak poduzeti nešto po tom pitanju, naročito jer su u Hrvatskoj LGBT prava manje-više ostvarena. Nažalost, čini se dajedino što Drugi korak poduzima je korištenje tragičnog slučaja gospođe Čolić u svrhu podmetanja, umjesto da se cijeli slučaj prijavi policiji. Moram još dodati da je bezočna laž kako je Gay.hr izbacio Branku Čolić. Njeno ime kao jedne od vodećih osoba Drugog koraka (u svojstvu poslovne direktorice) dostupno je na internetskim stranicama Registra udruga Republike Hrvatske, a fotografija objavljena uz članak o osnivanju Drugog koraka, gdje je njeno ime spomenuto, nalazi se na Ljubljana Pride siteu. Gay.hr je u tom članku objavio i direktan link na tu fotografiju.
MARKO JURČIĆ, AKTIVIST ZAGREB PRIDEA KOJEG JE MANZIN DIREKTNO OPTUŽIO ZA RADIKALIZAM
Zagreb Pride nije anonimna skupina, kakvom je upisuje Dorino Manzin u svom intervjuu, pokušavajući umanjiti i diskreditirati značaj queer politike na hrvatskoj sceni. To je grupa koju zastupa ili je zastupao upravo najveći broj osoba od svih srodnih grupa na ovoj sceni: Jelena Poštić, Mima Simić, Iva Radat, Sanda Brumen i od zadnje godine tom se kolektvu pridružujem i ja. Ako u ovoj demokratskoj državi postoji desetak parlamentarnih stranaka od kojih se svaka svojom politikom zalaže (barem tako tvrde) za dobrobit ove zemlje, ne vidim zašto bi politika Zagreb Pridea ili Kuge bila loša po Iskorak, Dorina ili bilo koju drugu organizaciju. Zar je pluralizam loš ili pak trebamo, poput totalitarnih sistema, i mi pederi zastupati jednu politiku? Upravo je loše bilo za Iskorak to što je Manzin otvoreno stao protiv najveće i najbitnije manifestacije LGBTIQ osoba. Ono što je radikalno u cijeloj priči je to što se sada ruši, napada, pljuje po radu vlastitih kolega iz Iskoraka i na koncu nas drugih aktivista i aktivistkinja. Problem je u njegovom odnosu prema drugim svjetonazorima i politikama koje napada kao da se radi i borbi za glasove ili moć, a ne o drugom svjetonazoru i prisupu istoj temi. Prozivati druge za fašizam u Jutarnjem listu, dok uz njega stoji Vinko Kalinić, koji proziva hrvatsku vladu za terorizam zbog uklanjanja spomen-obilježja hrvatskom vojniku Francetiću i književniku Budaku, jednostavno je moralno upitno. Mi u Zagrebu imamo radikalni i aktivistički Pride i takvog ga želimo. Došli smo uzeti što nam pripada, a ne za to moliti. Pride je ponos, a ne senzibilizacija. Ne želimo furati samo pedersku priču, jer se na koncu radi o ljudskim pravima, i svi smo mi diskriminirani po više osnova. Prava pedera, lezbi i svih ostalih prokletih na svijetu (ili u Hrvatskoj), nisu ni blizu ostvarenima i upravo zato sam inicirao da se javno reagira na nesmotrene i štetne Dorinove izjave u medijima. I nije došlo do nesporazuma, jer se onda svako malo s Dorinom događaju nesporazumi. Istina, upravo je od mene došla inicijativa da se tim nesporazumima napokon stane na kraj. Njima je Dorino stvorio svojevrsan presedan na cijeloj sceni sve LGBTIQ udruge, Ženska mreža i BaBe su potpisale priopćenje u kojem se osuđuju i njegove izjave za Pride, rad Pravnog tima a posebno opetovani nesporazumi. Svojim daljnjim postupcima koje je poduzeo, pozivajući potpisnice priopćenja na žensku solidarnost prema svojoj otpuštenoj (?) članici , o čijem otkazu govori teko nakon tog priopćenja, optužujući sve okolo, samo je potpisao svoju kapitulaciju.
