Dok devet žena i dva muškarca u Iranu čekaju na smaknuće kamenovanjem, Amnesty International danas je pozvao iranske vlasti na prekidanje prakse kamenovanja nasmrt te na donošenje trenutnog moratorija na izvršavanje ove užasne prakse koja je posebno smišljena da bi žrtvama povećala patnju. U novom, danas objavljenom izvještaju, organizacija poziva vlasti da hitno opozovu ili preprave državni Kazneni zakonik te da u međuvremenu osiguraju postupanje potpuno u skladu s moratorijem na kamenovanje koji je objavljen od strane Vrhovnog suca 2002. g. “Pozdravljamo nedavne korake prema reformama i izvještaje koji navode da Majles (iranski parlament) trenutno raspravlja o prepravljanjima Kaznenog zakonika kako bi omogućio obustavu barem nekih kazni kamenovanjem, u slučajevima u kojima je to ocijenjeno kao ‘opravdano’,” izjavio je Malcom Smart, direktor programa Amnesty Internationala za Bliski istok i Sjevernu Afriku. “Međutim, vlasti bi morale ići mnogo dalje i poduzeti korake potrebne da bi se osiguralo da novi Kazneni zakonik ne dozvoljava smrt kamenovanjem, ali ni kaznu smaknuća ikakvim drugim metodama za počinjenje preljuba.” Iranski Kazneni zakonik propisuje smaknuće kamenovanjem. Propisuje čak i da kamenje mora biti dovoljno veliko da bi uzrokovalo bol, ali ne toliko da bi žrtvu odmah ubilo. Članak 102. kaznenog zakona kaže da bi u svrhu kamenovanja muškarci morali biti zakopani u zemlju do struka, a žene do grudi. Članak 104., u vezi s kaznom za preljub, kaže kako kamenje koje se upotrebljava “ne bi smjelo biti dovoljno veliko da bi osoba umrla odmah nakon jednog ili dva pogotka, niti bi smjelo biti toliko malo da se ne može nazvati kamenjem”. Ozbiljni propusti u pravnom sistemu obično rezultiraju nepoštenim suđenjima, između ostalog i u slučajevima zločina kažnjivih smrću. Usprkos moratoriju donesenom 2002. g. i službenim poricanjima da se kazne kamenovanjem nastavljaju provoditi, ipak su zabilježeni slučajevi smrti kamenovanjem. Ja’far Kiani nasmrt je kamenovan 5. srpnja 2007. u mjestu Aghche-kand, blizu Takestana u pokrajini Qazvin. On je bio osuđen zbog počinjenja preljuba s Mokarrameh Ebrahimi, s kojom je imao dvoje djece i koja je također osuđena na smrt kamenovanjem. Njegovo je kamenovanje izvršeno unatoč naredbi obustave izvršenja kazne koja je donesena u njegovom slučaju te unatoč moratoriju iz 2002. g. To je bio prvi službeno potvrđen slučaj kamenovanja od donošenja moratorija, iako je također poznato da su žena i muškarac nasmrt kamenovani u Mashhadu u svibnju 2006. Postoje bojazni da Mokarrameh Ebrahimi očekuje ista sudbina. Ona je trenutno u zatvoru Choubin u pokrajini Qazvin s jednim od svoje djece. Amnesty International jednako je zabrinut za osmero preostalih žena i dva muškarca koje možda očekuje ista sudbina, a čiji su slučajevi istaknuti u novom izvještaju. Većina osuđenih na smrt kamenovanjem su žene. Žene su u većem razmjeru žrtve navedene kazne. Jedan je razlog taj da ih ne tretiraju jednako kao muškarce pred zakonom i sudovima, što je jasno kršenje međunarodnih standarda poštenog suđenja. Osobito su podložne nepoštenim suđenjima jer je u njihovom slučaju vjerojatnije nego u slučaju muškaraca da će biti nepismene te je zbog toga također vjerojatnije da će potpisati priznanja zločina koje nisu počinile. Diskriminacija žena u ostalim aspektima njihova života također ih čini podložnijima osudama za počinjenje preljuba. Usprkos ovoj tmurnoj realnosti, postoje osnove za nadu da će smrt kamenovanjem u Iranu u budućnosti biti potpuno iskorijenjena. Lokalni borci za ljudska prava ulažu hrabre napore u kampanji “Zaustavimo kamenovanje zauvijek” koju su pokrenuli kao odgovor na kamenovanja u Mashhadu u svibnju 2006. g. Od početka kampanje, njihovi su napori pomogli da četiri žene i muškarac – Hajieh Esmailvand, Soghra Mola’i, Zahra Reza’i, Parisa A i njezin suprug Najaf – budu spašeni od kamenovanja. Još je jednoj ženi, Ashraf Kalhori, kazna je privremeno obustavljena. “Apeliramo na iranske vlasti da se osvrnu na naše pozive i na pozive Iranaca koji se neumorno zalažu za zaustavljanje ove užasne kazne,” kaže Malcom Smart. Međutim, ta nastojanja imaju visoku cijenu. Sudionici kampanje i dalje se suočavaju s uznemiravanjem i zastrašivanjem od strane vlasti. Asieh Amini, Shadi Sadr i Mahboubeh Abbasgholizadeh, još jedna vodeća članica kampanje “Zaustavimo kamenovanje zauvijek”, tri su od 33 žene uhićene tijekom protesta u ožujku 2007. vezanog uz suđenje aktivisticama u Teheranu. Trideset i jedna zatočenica puštena je na slobodu 9. ožujka. Mahboubeh Abbasgholizadeh i Shadi Sadr puštene su 19. ožujka uz jamčevinu od 200 milijuna tomana (preko US$ 215,000). Njima će se vjerojatno suditi zbog optužbi za “ometanje javnog reda i mira” i “djelovanje protiv nacionalne sigurnosti”. Branitelji ljudskih prava u Iranu vjeruju da međunarodni publicitet i pritisak kao potpora lokalnim nastojanjima mogu pomoći u donošenju pozitivne promjene u ovoj zemlji.

