Hrvatska

U jeku Vladine kampanje uvjeravanja evropskih promatrača u svoju bezrezervnu političku volju da suzbije korupciju, Hrvatski fond za privatizaciju nije Transparency Internationalu odgovorio niti na jedno pitanje o svom poslovanju. Središnje mjesto hrvatskog privatizacijskog kriminala tako i nadalje ostaje hermetički zatvoreno.

Zabranjeni komentar Borisa Dežulovića: "Gotovo dvadeset godina nakon glasovite privatizacije hrvatskog gospodarstva izrečena je prva pravomoćna presuda za tu pljačku stoljeća, najveću u suvremenoj povijesti kriminala, u kojoj je dobro naoružana banda pokrala više-manje cijelu imovinu manje europske države..."

Stožer Pavla Kalinića ne miruje! Vizionar mira i sigurnosti, Gandhi iz Oktogona, Tolstoj scenarija katastofe, nakon bespilotne letjelice, tenkića i zagrebačkog Pentagona došao je na još jednu lucidnu ideju. To je - sigurnosni stol!

Hrvatska Vlada skriva od svojih građana prijevode pravne stečevine Europske unije. Umjesto da ih, kao dio budućeg pravnog sustava RH, objavi putem interneta, premijerka Kosor ih u zalog dobrih odnosa poklanja svojim kolegama u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini.

Hrvatska je u deset godina imala 14 rebalansa proračuna, dok su oni u Europi prava rijetkost. Irska je, recimo, u istom razdoblju imala samo jedan rebalans. Jedina „ideologija" koju hrvatska politika poznaje je klijentelizam, a rebalans je način „ulizivanja" interesnim skupinama koje političarima osiguravaju ostanak na vlasti.

Socijalna dimenzija visokog obrazovanja: Odgovornost je vlade i visokih učilišta da identificiraju podzastupljene skupine te da kreiraju mjere i programe za njihovo veće uključivanje u sustav visokog obrazovanja. Preduvjet za poduzimanje bilo kakvih mjera je politička volja.

Uoči još jednog rebalansa koji nas sve zajedno neće izvući iz dreka, savjet guvernera H-rvacke narodne banke na čelu sa Borisom Rašetom temeljito je proanalizirao kako smo se uopće u dreku našli.

Sunčani Hvar, Srđ, Žnjan, Barbariga, Dragonera, Kulmerov dvorac... Koruptivna pozadina hrvatske turističko-ekonomske politike i prakse u svojim je početnim nakanama i krajnjim efektima u permanentnom sukobu s javnim interesom.

Samo 42 posto ispitanika u obuhvaćenih najnovijim sociološkim istraživanjem smatra da „postoji osobni Bog", što bi trebalo biti osnova kršćanskog i katoličkog vjerovanja. Doda li se tome da u „život poslije smrti" vjeruje tek 53 posto ispitanika, još je očitije da polovica deklariranih katolika ne prihvaća osnovne katoličke dogme.

'Oluja' naknadno opravdava srpske pobunjenike dajući im napokon dovoljan razlog za pobunu, piše Boris Buden.